Nisam očekivala da će moja pauza u blogovanju trajati ovoliko dugo. Ali nešto brži tempo života, u kombinaciji sa nedostatkom motivacije i lenjošću je doveo do toga da mi se vreme prosto 'izvuče'. A kada sam jednom ispala iz koleseka, bilo je sve teže da se vratim u njega. Dugo sam osećala grižu savesti jer ne pišem, pa čik i jer ne čitam blogove koje sam ranije pratila... I mada me je taj osećaj krivice stalno opominjao da počnem ponovo, tek kada sam primetila koliko meni fali ovo kuckanje, i koliko mi nedostatak bloga smeta u svakodnevno životu, tek tada sam shvatila da želim da se vratim.