Skip to main content

Projekat 333

Ukoliko ste do sada istraživali i čitali o minimalizmu, velika je verovatnoća da ste čuli za izraze capsule wardrobe i projekat 333. Mene lično je zaintrigirala popularnost ovog projekta, te sam provela neko vreme razmišljajuci razmišljajući na ovu temu. A ako niste upoznati sa projektom 333, nastavite sa čitanjem, jer je možda upravo ovo prava stvar za vas.

Projekat 333 je praktično izazov koji možete da postavite sebi. Poenta projekta je da vam olakša da shvatite koliko malo odeće vam je zaista potrebno. Cilj je da u periodu od 3 meseca, nosite samo 33 komada odeće, obuće, nakita i ostalih modnih dodataka. Stvari koje nisu obuhvaćene su donji veš, odeća za vežbanje (ali samo ako u njoj isključivo vežbate), sentimentalni komadi nakita koje nosite svakodnevno (poput burme), pidžame i papuče. Sve ostale stvari podležu ovim pravilima.



Stvari koje ne uključite u svoju kapsulu od 33 komada, treba da spakujete i sklonite sa strane, kako biste mogli da nastavite da ih koristite nakon što ta tri meseca istekne.

Iako ove brojke zvuče malo ekstremno, neverovatno mnogo ljudi je isprobalo ovu metodu i zaista uživalo u njoj. Na internetu postoji pregršt blog postova i pinterest tabli sa različitim ličnim iskustvima na temu projekta 333.

Iskrena da budem, meni 33 zvuci kao jako mali broj i nikada se nisam usudila da sama isprobam ovu metodu. Ali videla sam da su je isprobali mnoooogi ljudi koji su mnogo manje priklonjeni minimalizmu od mene. To me je navelo da se zapitam - zašto?
   

Razlozi

Metoda 333 je laka. Pravila su vrlo jasna. Proces odlučivanja šta zadržati a šta ne, može da bude malo teži. Ali vrlo je jasno šta treba da uradite. 

Stvari se ne bacaju. Ovo vam daje mogućnost da zadrzite sve svoje stvari, i izbegnete svu silnu krivicu oko protraćenog novca ili poklona koji ne umete da cenite dovoljno. Vi istovremeno možete da zadržite svoje stvari na sigurnom, ali i da ih sklonite iz svog ormana. Ako posle dva dana shvatite da vam se ova metoda ne dopada, možete vrlo brzo da se vratite na staro.

Rezultati su upečatljivi. Koliki god da je vaš orman, ovako mala količina stvari će u njemu izgledati lepo i uredno. Proces odlučivanja šta da obučete neće trajati duže od 2 minuta. Jednostavno, izbori su veoma suženi, a ako ste svoje stvari mudro odabrali, sve bi trebalo da se slaže sa svime. Pored ovoga, i pranje veša bi trebalo da postane lakši i brži proces. Nema više gomila stvari koje čekaju svoj red da budu oprane ili ispeglane. Ako to ne uradite na vreme, nećete imati apsolutno ništa da obučete!

Metoda 333 je sve popularnija, zato što je već jako popularna. Iako postoje i mnogi drugi principi za kreiranje capsule wardrobe-a, teško da se i jedan drugi po popularnosti može približiti projektu 333. Što znači da na internetu ima jako puno izvora, ideja, saveta, trikova, koje je neko već isprobao i sada želi da to podeli sa nama. Postoji bezbroj kolekcija od 33 predmeta koje možete da pregledate kako biste stekli neku ideju šta da radite kao početnik. Ukratko - ovaj projekat je postao veoma velika stvar i oko sebe okuplja zajednicu entuzijasta, koji mogu pomoći i vama da ovo sprovedete u delo.
Traje samo 3 meseca. Naravno, ako vam se dopadne ono sto otkrijete o sebi i svojim navikama tokom prva tri meseca, verovatno ćete nastaviti sa primenom. Međutim, ukoliko shvatite da ovo baš i nije za vas, možete da sačekate da prođe 3 meseca i da se onda vratite svojim navikama, bez da ste poklekli pred postavljenim izazovom.

Moj lični stav

Ja nikada nisam isprobala ovu metodu, i mislim da je vrlo verovatno da nikada i neću. Razlog za to su pre svega svečane prilike kada želim da imam malo veći izbor stvari, i nemam nikakvu želju da se u tome ograničavam. Takođe mislim i da je ovo pomalo površan način da se neko 'ograniči'. Za mene je minimalizam istinsko uživanje u onome što imam, uz minimalnu količinu brige o stvarima. Isto tako je i razvojni duhovni put na kome otkrivamo zašto se čvrsto držimo nečega što nam ne donosi vrednost niti radost. I dok učimo da pustimo predmete koji nemaju lepo značenje za nas, stičemo veštinu koja nam je potrebna da to isto uradimo i sa ljudima, navikama i mislima.

I to zaista moze da promeni nečiji život. Kada otpustimo stvari koje nas guše, napustićemo i ljude koji nas guše, misli i verovanja koja nas sputavaju i aktivnosti koje nas ne čine srećnima. A onda ćemo imati više vremena za ljude i aktivnosti koje volimo.

Kroz projekat 333, deo ovog procesa se, nažalost, propusti. Iako je jako lepo odjednom videti svoj orman kao nesto lagano, uredno i čisto, sklanjanje svega onoga što ga ne čini takvim, bez razmišljanja kako se to tu uopšte stvorilo i odlučivanja da li nešto ima pozitivnu vrednost u našem okruženju, neće nas naučiti mnogo čemu. Prolazak kroz ovaj proces moze biti veoma bezbolan.

Ali ja mislim da ne treba da bude takav. Mislim da ponekad mora da bude gore, da bi na kraju bilo bolje.

Ipak... Ukoliko vam manjka hrabrosti, volje ili vremena, da u ovom trenutku odradite 'dubinsko čišćenje', ali osećate da vas vaše stvari guše i svako jutro pred prepunim ormanom mislite - 'nemam šta da obucem', možda je ovo upravo ono što vam je trebalo!

Comments

  1. Čula sam za "capsule wardrobe"; mislim da su čak na portalu Šminkerica djevojke pisale o tome. Ja sam se malo poigravala tim konceptom (ne baš projektom 333, slijedila sam neka svoja pravila) pa planiram u dogledno vrijeme napisati par riječi o tome. :)

    ReplyDelete
  2. Napisi obavezno, bas me zanimaju tvoji utisci. Svima nam je korisno da cujemo kako su se drugi izborili sa ovakvim izazovima :)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...