Skip to main content

Konmari metod: IV kategorija - Razno: Opšti haos u spavaćoj sobi

Uprkos ovako slikovitom naslovu, opšti haos u našoj spavaćoj sobi se pre svega odnosi na dve oblasti koje nemaju nikakve veze sa spavanjem. U pitanju su mali radni sto i vrh ormana koji su dospeli u poprilično jadno stanje, koje možete videti na slikama.

Haos na stolu


Haos na stolu i polici

Haos na vrhu police


Haos na vrhu ormana

Kao što ćete do kraja ovog javljanja imati priliku da vidite, većina ovog užasa je trenutno suzbijena. Osim police, kojom se još nisam pozabavila. Ipak, sveukupna situacija je sada mnogo bolja, i to zahvaljujući najstarijem triku u oblasti sređivanja - bacanju. Jedan mali procenat ovih stvari zapravo je zalutao na pogeršno mesto i to je sada ispravljeno, ali velika većina je samo predstavljala đubre sa kojim nisam imala hrabrosti da se obračunam ranije, već sam mu dozvolila da zavlada mojim rođenim domom.

Deo prvi - radni sto


Prvi je na red došao sto. U našoj kući on se ne koristi za rad i pored njega se nalazi kavez našeg zeca Miće, tako da sam želela da površinu stola izkoristim za čuvanje Mićinih stvari. Stidim se da kažem da mi je za ovaj zadatak, koji sam toliko odlagala, trebalo manje od 15 minuta da ga završim. Sa druge strane, veoma sam ponosna na konačni rezultat ovog poduhvata:

Sređen sto

Iako ga možda ne prepoznajete sa prve fotografije, u pitanju je isti sto koji ste imali prilike da vidite na njoj. Na njemu su svoje mesto našle naše slike sa venčanja, u beloj kesi u krajnjem levom uglu. Nadam se da ću nakon sređivanja police koja se nalazi iznad, na njoj naći mnogo bolje mesto za ove albume.

Pored se nalazi kesa sa neotvorenim pakovanjima sena za Miću. Kako je jedno pakovanje uvek otvoreno i ima nezgodan običaj da se rasipa na sve strane, rezervisala sam bordo kesu pored za držanje otvorenog sena. A isperd svega toga je Mićin plavi transporter.

Ovo uređenje za sada dobro funkcioniše i ne stvara previše nereda kada je hranjenje zeke u pitanju.


 Deo drugi - Vrh ormana

Drugi čin u ovom sređivanju bio je rezervisan za sve one kese koje možete da vidite po vrhu ormana. Do ove situacije je došlo jer sam ja neposredno pred svadbu počela da ubacujem sve što mi se nađe pod rukom u različite kese, a da kese ostavljam na sred stana. Kada je moja svekrva došla da nam pomogne par dana pred svadbu, zatekla je dotične kese na sve strane, i u pokušaju da mi ponudi privremeno rešenje, sklonila ih je na orman. Nažalost, to je ostao njihov dom u narednih nekoliko meseci.

Srećom, ipak je osvanuo dan da se to promeni, i ja sam se hrabro suočila sa izazovom za koji se ispostavilo da mi je oduzeo oko pola sata vremena, uključujući i brisanje ogromne količine prašine. Plus nekoliko odlazaka do kontejenera. A orman danas izgleda ovako:






Napomena: U sivoj kesi se nalaze zvučnici koje mi je drug pozajmio za rodjendansku žurku. Prošle godine. I to nisu jedini zvučnici koji ne pripadaju nama u ovom stanu. Mislim da će sledeći proces u mom uređenju doma biti - vratiti stvari njihovim vlasnicima.

Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...