Skip to main content

Konmari na delu: Aleksandrin orman

Došlo je vreme za još jedan post iz kategorije konmari na delu. Kao i obično, u akciji sređivanja ormana smo učestvovale moja drugarica Jovana i ja, a naša domaćica je ovog puta bila Aleksandra. Naš cilj je bio da na najbolji način iskoristimo prostor kojim ona raspolaže i da smanjimo količinu stvari kako bi sve bilo lepo i funkcionalno.

Aleksandra nam je ovaj zadatak olakšala jer je deo declutteringa sama obavila pre našeg dolaska, tako da je već imala veliku gomilu stvari koje joj nisu odgovarale, a naše je bilo samo da prođemo kroz ostale stvari, izbacimo još po nešto i sve lepo organizujemo i spakujemo. Iako nas je u toku sređivanja zezala da podsećamo na Moniku iz 'Prijatelja' idući po kućama i sređujući tuđe ormane iz zabave, mi smo joj ipak pomogle.

Pa da počnemo...

Za početak, evo par reči o samom ormanu. Radi se o ugradnom plakaru sa kliznim vratima, koja se otvaraju ka sredini, tako da je postor vizuelno podeljen na levu i desnu stranu. Kao što vidite sa slika ispod, prostor je prilično komotan i može da primi solidnu količinu stvari.

Leva polovina pre


Desna polovina pre

Ono što je meni najviše bolo oči pri prvom pogledu na orman, bila je najviša polica. Njena lokacija je uzrokovala da se stvari okačene na vrhu gužvaju, a na nju ništa zapravo nije moglo da se stavi. Tako da je moj prvi predlog bio da izbacimo tu policu kako bi okačena odeća slobodno padala.

Ovo je jedna od onih situacija u kojima ljudi prosto žive sa sistemom neko vreme i ne obraćaju pažnju na moguća poboljšanja. Zato je često dobro pitati nekoga za savet prilikom pruređivanja, jer svež par očiju može da primeti nešto što nama promakne.

Pakovanje i sortiranje

Tokom sređivanja, pratile smo uobičajeni sistem (izvadi, razvrstaj, spakuj), kao i redosled (od gornjih ka donjim delovima). Prikupile smo raznorazne kutije, i bacile se na posao. Ukoliko ste redovan čitalac mog bloga, sigurna sam da već primećujete kako obično imamo samo slike majica, jer nam elan za fotogafisanje opada kako sređivanje odmiče :D.

Ali ipak, evo nekoliko fotografija našeg progresa:









Ja u majičici sa gomile za poklanjanje :)

Predpostavljam da svaki ljubitelj organizovanja može da uživa gledajući ovaj rastući broj složenih kutija u koje je stalo sve od majica, džempera, pantalona, pa preko letnje i sportske garderobe, sve do pidžama...

... i naravno, čarapa. Pažljivo pročitajte sledeću rečenicu. Ukoliko ne znate odakle da počnete sa sređivanjem, počnite od čarapa. Jednostavno, izgleda da ih svi imamo previše. I ne, nisu sve u odličnom stanju. Tako da, verujte mi i sredite svoju fioku za čarape. Ona će vam velikom brzinom vratiti veru u sređen dom.




Pored ormana koji ste videli na početku, nekoliko kutija je svoje mesto pronašlo i u ormariću u kupatilu, gde je, kao što znamo, neke stvari prosto praktičnije drzati.




A ostale kutije su se smestile nazad u orman, koji sada izgleda pregledno i lepo.


Leva polovina posle

Desna polovina posle

A ako se pitate koja količina stvari je morala da bude izbačena da bismo dobili ovaj rezultat, evo slikovitog prikaza.


Stvari koje ne ostaju

Spremno za prosleđivanje dalje


A za sam kraj, evo i poređenja:

Pre:

Posle:

Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...