Skip to main content

Pakovanje za putovanje Wizz Air-om

Prošle nedelje smo imali priliku da posetimo prijatelje koji žive u inostranstvu. A kao što već znate, naši finansijski ciljevi u poslednje vreme zahtevaju da dobro promislimo pre nego što potrošimo veću sumu novca.

To nas je navelo da za ovo putovanje izaberemo kompaniju Wizz Air, poznatu po svojim jeftinim letovima. Jedna od stavki na kojoj low cost kompanije štede jeste prtljag, pa je potrebno putovati prilično minimalistički kada koristite njihove usluge.



Zato sam pomislila da bi vam bilo interesantno da vidite kako smo se mi spakovali za ovo (petodnevno) putovanje. Na slici iznad možete da vidite torbe koje smo nosili sa sobom, a šta se u njima nalazi, pročitajte u ostatku teksta.



Nikoline stvari


Otežavajuća okolnost prilikom pakovanja je bilo i relativno hladno vreme. To naravno znači veće količine tople garderobe pa je bilo teže spakovati se nego u letnjem periodu. Ali uz malo racionalizacije i kompromisa ništa nije nemoguće.



Pored obaveznih stvari, poput donjeg veša i čarapa, moj suprug se odlučio da sa sobom ponese dva duksa, dva džempera, dva donja dela trenerke, četiri majice kratkih rukava, dve potkošulje, jednu košulju i pidžamu. Od obuće je poneo jedne platnene patike, koje ne zauzimaju puno mesta.

Što se samog putovanja tiče, on se odlučio da se obuče slojevito, pa je na sebi imao farmerke, majicu, duks na zakopčavanje i tanju jaknu. Obuo je cipele u fazonu kanađanki.



Pokazalo se da je jako teško slikati unutrašnost jedne ovakve torbe, ali nadam se da se iz priloženog vidi da smo stvari spakovali po uobičajenoj, vertikalnoj metodi, kao i da je sve ovo bez problema stalo u lila torbu sa prve fotografije.

Moje stvari


I ja sam na raspolaganju imala torbu slične veličine, pa sam samim tim spakovala i sličan broj stvari.


U mojoj torbi su se našla tri džempera, jedna bluza, tri potkošulje, jedan donji deo trenerke, jedne helanke, spavaćica i dva para hulahopki.

U toku putovanja sam nosila farmerke i džemper, a preko toga kaput, uz (za menje nezaobilazan) šal i kapu. Na nogama sam imala duboke patike koje su mi bile sasvim dovoljne tokom celog putovanja.


Na slikama ispod možete da vidite kako je sve bilo smešteno. Kao po običaju, prvi sloj stvari je bio spakovan vertikalno, a ono što nisam uspela tako da spakujem, sam poređala preko.



Nakon povratka...


Nakon povratka mogu samo da kažem da nam je ova količina stvari bila sasvim dovoljna za pet dana putovanja, i da bih ponovo izabrala da putujem ovako, ako bih išla nekome u posetu.

Ako bismo išli na putovanje koje podrazumeva boravak u plaćenom smeštaju, verovatno bi nam bilo nezgodno da putujemo bez ikakvih kozmetičkih sredstava, dodatnih peškira i sličnih stvari. Sve ovo čini putovanje sa ručnim prtljagom mnogo težim poduhvatom, mada verujem da nije neostvarivo.

Ipak, kako nam je i u ovom slučaju bio problem što ne možemo da ponesemo neke stvari sa sobom (na primer flašu rakije ;D), sledeći put ćemo možda da promenimo način putovanja. To nikako ne znači da nismo zadovoljni nakon ovog iskustva i da vam ne preporučujemo low cost avio kompanije. Kao što vidite, i ovakvo putovanje je moguće bez većih odricanja!

Da li ste koristili usluge low cost avio kompanija? Da li putujete sa malo ili puno prtljaga? Kako vam se čini naš izbor stvari?

Comments

  1. Koristan post! 😊 Ja još nisam putovala avionom, ali mislim da bih i ja ponijela samo ručnu torbu jer mi se ne bi dalo vući sa sobom kofere, ha ha ha.

    ReplyDelete
    Replies
    1. A i mnogo je lakse nego da posle cekas prtljag. Ovako izadjes ko iz busa i ides dalje :)

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...