Skip to main content

Organizacija kuhinjskog elementa sa hranom

Ne znam kako je vama, ali ja imam utisak da, ma koliko se trudila, neke delove svog stana nikako ne mogu da održim u organizovanom i urednom stanju. I upravo zbog toga se oni pojavljuju na ovom blogu češće od ostalih - zato što im je reorganizacija često potrebna!

Jedna od tih oblasti je kuhinjski element u kojem držimo sve potrepštine vezane za hranu i piće. Dakle, sve od brašna do čajeva. A kako u ovom stanu ne samo da imamo vrlo malu kuhinju, već uz to nemamo ni ostavu, pa čak ni terasu, ovo je jedan od tih delova stana koji vrlo lako ispadnu iz koloseka.

Ali ništa zato, jer sam se ja ovog vikenda osetila motivisano da pospremim ovaj ormarić, a na slici ispod možete da vidite kako je on izledao pre i posle ove intervencije. (Levo je pre, a desno posle :)




Počela sam, dakle, od pomalo haotičnog stanja u kom ništa nema svoje mesto, a i ono što ga je nekad imalo ga je vremenom izgubilo.



A ko što svi već znamo, prva stvar koju radimo u ovoj situaciji jeste da SVE što imamo izbacimo napolje i da lepo očistimo dati prostor.


Za čišćenje sam (naravno) koristila svoje univerzalno sredstvo i krpu od mikrofibera, a sve namirnice sam nabacala na trpazarijski sto. Za lakše prenošenje sam koristila plastične poslužavnike, koje sam kasnije koristila da grupišem slične namirnice zajedno kako bih lakše isplanirala kojim redom želim da ih vratim nazad.


Prvo što sam vratila su bili začini. Nakon detaljne analize, podelila sam ih na tri grupe:

1.  Nekoliko njih koje nikada ne koristimo i koji su bili baš baš stari sam odmah bacila.

2. One koje koristimo često i za koje sam sigurna da će nam trebati.

3. Ostale začine koje koristimo ponekad i o kojima želim da razmislim pre nego što ih bacim.

Dve grupacije začina koje želim da zadržim sam organizovala pomoću stare kutije od parfema. Parfemi, a posebno poklon setovi često dolaze u lepom i kvalitetnom pakovanju koje ja volim da sačuvam i da upotrebim u nekom od svojih organizacionih projekata.



U ovom slučaju sam ređe korišćene začine stavila u kutiju u kojoj sam dobila parfem, dok sam poklopac kutije iskoristila kao mali poslužavnik na koji sam smestila često korošćene začine.



Zatim sam ih vratila na najnižu policu, u ugao gde su i pre stajali.


Odlučila sam da ovu policu pre svega posvetim svemu što ima veze za hranom, pa sam u suprotini ugao stavila makarone (koje se nalaze u limenoj kutiji za kafu) i pirinač. Volela bih da ovoj kolekciji dodam i druge vrste pirinča, kao i da nabavim još ovakvih tegli u kojima bih ih držala (tegle su ambalaža Jacobs kafe). Pored pirinča, volela bih da se blagovremeno setim da kupim i pasulj, naročito kada je na sniženju. Mislim da bi ovo bilo ne samo praktično, već i da bi lepo izgledalo.


Ali kako za sad ne raspolažem velikim prostorom, a ni teglama kakve želim, za sada sam ovde smestila još samo semenke susama i suvi začin, obzirom na to da ove stvari gotovo nikada ne koristim.


U prednji red sam stavila namirnice koje se koriste nešto češće. Kao što vidite, za neke od njih sam nabavila slične, samo manje teglice u kojima držim domaću testeninu za supu i prezle.


I to bi bilo sve što se tiče ove police.

Na sledećoj polici sam odlučila da se fokusiram na napitke. Prva stvar koja mi je pala na pamet je bila da grupišem sve vrste šećera koje sam našla u kući. Mi inače ne pravimo slatkiše, niti pijemo zaslađenu kafu ili čaj, tako da je sam odlučila da sav šećer smestim na zadnji deo police.



I šećer sam smestila u tegle od Jacobs kafe, koje inače nabavljam na poslu (firma, između ostalog naručuje i ovu vrstu kafe za nas zaposlene). Meni one deluju kao dobar način za čuvanje namirnica jer su pravougaonog oblika, pa zauzimaju manje mesta od običnih, okruglih tegli. Pored toga su i lepe na oko, što je jedna od stvari koje mene prilično vesele. Za sada nisam zalepila oznake na ove veće tegle, jer još nisam 100% sigurna da ću da zadržim ovaj sistem, ali planiram da ih označim u budućnosti. Ne samo da volim estetski efekat lepih oznaka, već mislim da je ovako prostor mnogo pregledniji i da je i drugim ljudima onda lakše da se snadju u njemu.

A osim različitih vrsta šećera, levi kraj police sam dopunila napicima koje mi zapravo pijemo. U to spadaju samo čajevi od nane i kamilice, turska kafa i Nesquik. Oni su se, logično, našli ispred šećera koje koristimo ređe.


Ostatak ove police sam dopunila sa dve vrste brašna - običnim i kukuruznim. Jedan od najvećih organizacionih problema koje sam do sada imala je taj što sam uvek želela da podelim ove dve police na jednu za hranu i jednu za piće. Kao što vidite, ispostavilo se da imam mnogo više stvari koje se tiču hrane, i nema potrebe pokušavati da sve to naguram na jednu policu, kada imam dovoljno prostora na drugoj.

Na najvišoj polici sam (kao i do sad) zadržala jednu plastičnu kutiju u kojoj se nalaze svi ostaci, poput načetih pakovanja namirnica za koje nema dovoljno mesta u njihovoj teglici.


I to bi bilo to. Mogu slobodno da kažem da sam prilično zadovoljna konačnim rezultatima svog rada i da sada sve ima svoje mesto. Sviđa mi se i kako između svih namirnica ima sasvim dovoljno prostora, tako da je lako uzeti i kasnije vratiti bilo šta od namirnica. Tokom ove akcije, napunila sam otprilike dve plastične kese iz prodavnice smećem. Pola toga je bila prazna ambalaža namirnica koje sam uspela da prespem u nešto i tako bolje organizujem, ali bilo je tu i nekoliko stvari koje inače nikad ne koristimo i kojima je, logično, istekao rok. Kako su te stvari uopšte dospele tu je pitanje za razmišljanje i dobar podsetnik da treba kupovati samo ono što zaista planiramo da potrošimo!

A kako vi organizujete svoje namirnice? Da li je ovo jedna od problematičnih oblasti i u vašem domu i koliko često morate da je reorganizujete? Ako vam se dopao ovaj post, pozivam vas da me pronađete i na Facebook-u, tako da uvek možete da pratite moje nove postove!

Comments

  1. Bravo,
    Ovo je divno. Meni je kuhinja veliki problem. Imamo jedan ukrasni element koji služi samo za začine,njega sam uspela da uredim s jeseni,teglice sam dekupazirala i na taj način ih ujednačila.
    Čini mi se da imam puno posudja, tanjira, čaša, alata ali mi to sve koristimo. Moj suprug obožava da provodi vreme u kuhinji pa se dodatno širi sa svakakvim posudjem, npr. tiganje moramo da imamo i gril, vok, običan, za palačinke, manji, veći...da se ja pitam verovatno bih imala samo 2. Tanjiri 3x6 i plus za picu i plus ovalni za serviranje...sve je to jedna gomila i uvek nam je pretrpano sve. Glavni razlog što to ne menjam mnogo je što ja i nisam nešto ljubitelj kuvanja. Moj specijalitet su testa i pranje sudova.
    Pre par dana smo čistili slivnik pa sam iskoristila priliku da prečistim sudoperu i izbacim po neke stvari koje samo stoje mesecima.
    Moraću tako selektivno da sredjujem jer ako ga prepadnem odjednom sa puno viška biće muke.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Samo polako, jedno po jedno. Ja kad nešto sredim očekujem da zauvek bude sredjeno pa se nerviram ako nije :) Ali prostor kao što je kuhinja zahteva stalnu pažnju. Dobro je da bar koristite sve što imate :)

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...