Skip to main content

Naša rutina čišćenja

U poslednjih ne znam ni ja koliko (ali ne dugo), nemam strah od nenajavljenih gostiju. Šta više, nedavno mi je u posetu dolazila tetka mog muža, jer je htela da me obiđe dok sam bila bolesna.

I znate šta? Ja sam uprkos njenoj poseti dala sebi dozvolu da ostanem bolesna i u krevetu. I uprkos činjenici da je dolazila baš u subotu, kada ja čistim najveći deo stana. Što znači da gotovo ništa nije bilo lepo očišćeno u prethodnih sedam dana.

Ali ipak, stan je izgledao sasvim pristojno i ja nisam osećala obavezu da ga dodatno upristojim za goste. Da sam bila zdrava, verovatno bih pokušala da obavim što veći deo regularnog čišćenja pre nego što mi gosti pokucaju na vrata, ali ovako nisam osećala potrebu da to uradim.

Razlog za to je naravno, prethodna revnosnost u obavljanju kućnih poslova, koja vodi ka relativnom stepenu čistoće na svakodnevnom nivou. Pa čak i ako je prošlo nedelju dana od poslednjeg čišćenja, stvari ne deluju tako neuredno.



Zato vam u današnjem postu donosim objašnjenje kako mi to postižemo i kako delimo poslove. (Zaključak koji ćete verovatno izvući iz ovog posta je da sam se ja prosto dobro udala :)




Nije oduvek bilo ovako...


Priznajem da sam veći deo svog života provela kao kampanjac u mnogim stvarima, a jedna od njih je upravo čišćenje i sređivanje. I mada se sećam pokušaja moje majke da mi uvede pozitivne navike kada je čišćenje u pitanju, one uglavnom nisu urodile plodom.

Nakon što sam se preselila u Beograd zbog studija, živela sam sa cimerkom u iznajmljenom stanu, i mada sam po zaršetku isptnog roka obično dobijala nadljudsku snagu i želju za čišćenjem, u onim danima između, ono me uopšte nije zanmalo. Moram da priznam da je cimerka mnogo više brinula o generalnom stanju našeg stana, a da je moja soba prečesto bila potpuno zatrpana.

Nekoliko meseci pre nego što sam se preselila iz tog stana u ovaj u kom trenutno živim, otkrila sam minimalizam, decluttering i celu tu stranu svoje ličnosti, A kako je fakultet bio gotov, pomislila sam da će od sada svaki dan biti kraj ispitnog roka i da ću uvek biti tu za svoj dom.

Neko vreme je zaista i bilo tako. Novi stan, koji je i po godini gradnje bio mnogo noviji i samim tim i lakši za održavanje, jedno vreme je bio dovoljna motivacija. Ali onda bi nailazili dugi periodi u kojima to nije bio slučaj.

Onda bih pronašla neki odličan sistem (poput Fly Lady) i neko vreme bih ga odlično sprovodila. Početni rezultati bi mi dali privremenu motivaciju, ali bi ona brzo splasnula. Ali je jedna stvar ostala konstantna. A to je činjenica da nikada nisam prestala da se trudim.

I valjda mi je to konačno usadilo navike koje nisam stekla na vreme. Zahvaljujući tim navikama, danas mogu bez sramote da otorim vrata u gotovo bilo kad. Ako mi date 15 minuta, tim bolje.

Stvari koje radimo da bismo to postigli su vrlo jednostavne, i mnogim ljudima sa dobrim navikama su prirodne. Ali ipak, evo kratkog uputstva.

Podela poslova


Negde sam pročitala da je veliki procenat razvoda u modernom društvu uzrokovan neadekvatnom podelom poslova. Sa svoje strane mogu da kažem da sam sto puta videla neki haos u svom stanu i bila zaslepljena besom jer ga moj supug nije sredio.

Da bismo izbegli svaljivanje krivice sa jednog na drugo, uveli smo podelu poslova. Moj suprug je preuzeo obaveze u kojima sam ja loša, a ja sam zadržala ono malo posla koji mi je nakon toga ostao :)

Možda će to da vas iznenadi, ali prva stvar koju je suprug (manje-više spontano) preuzeo na sebe je kuvanje. Istina je da ja nisam nimalo dobra kuvarica, ali je još veća istina da je on besprekoran u ovom poslu. Znam da ovo ne spada u čišćenje, ali je svakako velika pomoć u kući koja mi omogućava da se bavim drugim obavezama.

Druga stvar koju on radi je usisavanje i čišćenje podova. Ne znam za vas ali ja sam potpuno nesposbna da usisam tepih kako treba. Ne znam da li je u pitanju nedostatak snage u rukama ili loš usisivač, ali pod nikad ne izgleda skroz čisto nakon mojih intervencija. S tim u vezi, Nikola obično obavlja ovaj zadatak i to najčešće jednom nedeljno kada ima vremena.

Zadaci koje nekad obavlja on, a nekad ja su promena posteljine, čišćenje kaveza našeg kućnog ljubimca (zeca), kao i pranje i kačenje veša (dok je skupljanje i peglanje isključivo moj zadatak).

Meni dakle ostaje briga o kupatilima, brisanje prašine, peglanje i generalno pospremanje kuće uz neke malo ređe zadatke poput brisanja prozora. A evo kako sve to funkcioniše...

Svakodnevni i više-puta-nedeljni poslovi


Kao što sam već napomenula, moj suprug provodi više vremena u kuhinji, ali se na zadatku pranja sudova uglavnom menjamo. Da budem iskrena, jedva čekam da se preselimo u novi stan gde ćemo oboje moći da stanemo u kuhinju, jer bih više volela da ja budem ta koja će da pere sudove dok on kuva. Ovako se osećam kao klasičan parazit :) (Btw, u novom stanu ćemo imati i mašinu za sudove, što je za mene nepoznat koncept. Videćemo da li će nam ona pomoći ili odmoći u održavanju.)

Poenta priče je da na dnevnom nivou gotovo uvek imamo praznu sudoperu, čiste sudove i očišćenu kuhinju. Obzirom na ovo, kuhinja stvarno nije nikakav problem jer ne dozvoljavamo prljavštini da se skori i postane teška za čišćenje. Ako se nešto nepredviđeno desi i stvori se veći nered nego obično, ja vikendom obavim malo detaljnije čišćenje, ali to je retko neophodno.

Još jedna od stvari koje radimo svakodnevno je zatezanje i pospremanje životnog prostora. Prva stvar koju radimo svakog jutra je nameštanje kreveta. Osim toga, trudimo se i da svakodnevno pospremimo za sobom. 

Redovno pranje sudova je jedna od stvari koje nam pomažu u tome, jer ja imam tendenciju da zanemarim prljavu čašu koja stoji na stočiću osim u situaciji u kojoj namenski tražim prljave sudove.

Druga stvar koja nam pomaže u tome je redovno pranje veša. (Detalje o rutini pranja veša sam navela ovde.) U međuvremenu sam postala dosta liberalnija, pa ne perem veš samo određenim danima, već kada se mašina napuni. Mislim da sam ranije istakla da mi je to često bio problem, jer bi mašina bila puna a ja ne bih obratila pažnju na nju. Zahvaljujući tome što sam odredila dane kada ću da obraćam pažnju na ovo, stekla sam i tu naviku i počela da perem veš kad god mi odgovara. A kako mi i nemamo tako puno odeće, bitno nam je da ne zanemarimo ovaj zadatak. 

Sve ovo za rezultat ima manju količinu stvari koje mogu da budu razbacane po stanu, što mi omogućava da zategnem čitav stan za nekoliko minuta.

Nedeljni zadaci


Ranije sam pokušavala da uvedem različite nedeljne zadatke i da im dodelim određene dane u nedelji kada ću da ih obavljam. Pokušala sam da pratim različite spiskove i planove koje sam pronašla na internetu, ali nekako mi na kraju i nije baš išlo.

Vremenom sam shvatila da je jedina strategija koja funkcioniše za mene čišćenje vikendom. Cilj je uraditi što više stvari subotom i onda odmarati ili obavljati dodatne zadatke nedeljom. Ali ako se subota pokaže kao neuspešna, uvek imam još jedan ceo dan da završim sve što nisam stigla.

Ono što je neki minimum koji pokušavam da uradim svakog vikenda je brisanje prašine i ribanje kupatila. Uz dodatak čistih podova, kuhinje i veša, ovo za mene znači da je sveukupni nivo čistoće na zadovoljavajućem nivou.

Ali kada imam malo više vremena, uvek se potrudim da obavim još jednu ili dve obaveze. Neke nedelje je to čišćnje (bar jednog) prozora, nekada je u pitanju čišćenje i organizacija bar jedne police ili fioke, nekada su na redu plafonjere ili paučina. Rezultat? Svake nedelje kada počne vikend i ja počnem sa svojim redovnim i neredovnim čišćenjem, imam utisak da je svaki put sve lakše.

Sve što se čisti redovno, svaki put je sve lakše očistiti. A čak i oni delovi koji dolaze na red nakon neke pauze, bivaju svaki put sve manje prljavi kada ponovo dođu na red.

Par reči za kraj


Možda ste očekivali da je kod nas sve uvek savršeno i čisto, kao i da sam se ja rodila sa natprirodnom ljubavlju prema čišćenju. Nažalost, to nije slučaj.

Ali ako se i vi, poput nas, ponekad mučite da održite željeni red, nadam se da sam vam pružila makar malo nade i utehe. Jer ukoliko danas nemate svoju rutinu i ako se pitate kako to da samo vi niste sposobni da održavate svoj stan na nivou na kom biste želeli, znajte da niste jedini. I znajte da neuspeh ne znači da treba da odustanete. Naprotiv, to je samo znak da teba da probate nešto novo.

Vremenom ćete pronaći sistem koji odgovara baš vama! A ako vam treba malo motivacije, OVDE možete da pronađete moju prošlogodišnju listu za prolećno čišćenje. Jer nema bolje prilike za ovako nešto od sezone koja je pred nama!

Comments

  1. Baš si me obradovala ovim iscrpnim postom.
    Uglavnom nemam problem sa nenajavljenim gostima. Trudim se da održavam kuću solidno čisto. Muka mi je najviše zimi zbog loženja, pošto nam se kamin nalazi u dnevnoj sobi pa ima mnogo više prašine zbog toga, stočić moram svakog dana da obrišem (ali često to bude svakog drugog).
    Svidja mi se ova tvoja rutina jednom nedeljno – subotom, meni je to neizvodljivo s ozbirom da smo vikendom uglavnom u vikendicu pa mi ostaje radna nedelja za kuću što bude često nedovoljno pošto radim uvek prepodne i nekad ne stignem da odradim sve po kući što treba jer budem umorna.
    Veš mašinu uključujem prema potrebi, kad se nakupi dovoljno veša, nikada je ne pustam polu praznu. Peglam uglavnom redovno, kako se osuši jedno pranje tako ide na peglanje osim ako veš skupim u petak pre odlaska na vikend (kao što je sad slučaj).
    Kupatilo takodje čistim prema potrebi, otprilike 1 nedeljno ili 1 u 10 dana. Ne dozvolim da se nakupi prljavština.
    Kuhinja mi je noćna mora. Moj suprug takodje voli da sprema i jedino što on održava u kuhinji je šporet i nož. Sudove pere samo kad mora ali ja to volim da radim pa se uklapamo. Ne podnosim prljave sudove i nikada mi, osim šoljice od popijene kafe, ništa ne stoji i čeka pranje. Ne volim ni da čistim kuhinju, sad to već odlažem duže vreme s obzirom da treba da krečimo pa kao tada ću ali izgleda da će mi biti lakše da očistim unutrašnjost, pa kasnije, na krečenje samo spolja. Nikako da se pokrenem tu.
    Usisavanje je takodje nešto što ne volim da radim pa onda zamolim supruga da to uradi. Nama je usisavanje obavezno minimum 2 puta nedeljno, zbog loženja i zbog psa koji živi sa nama u kući.
    Mi nemamo strogo podeljene poslove, npr. dok on sprema ručak ja pravim salatu i perem sve što on zamaže . Dok ja čistim kupatilo on istrese staze iz istog. Kad brišem prašinu on usisava. Kad perem prozore, ribam kuhinju, sredjujem spavaću sobu, letnju-zimsku garderobu, peglam, brišem podove i sl. on gleda tv ili surfuje po netu. Ali mogu takodje, kao i ti da konstatujem da sam se dobro udala jer u tim poslovima za šta god da ga poteram on odmah prilazi u pomoć.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha, nisam očekivala ovo za surfovanje i gledanje TVa :)
      Definitivno ne odgovara svakome ista rutina ali sve dok imas dobre navike i sposobnost da se pokreneš čim nešto treba da se uradi, već si na konju.
      Ja sam eto tek nedavno počela da budem zadovoljna kako mi ide i sad sam motivisana da nastavim tako :)

      Delete
  2. Bome iscrpan i zanimljiv post! �� Meni nekako više odgovara raspodjela poslova po danima, npr. ponedjeljak spavaća soba, utorak hodnik itd. Ne znam bih li uspjela pospremiti cijelu kuću u jednom danu (moj je dragi na Vi s kućanskim poslovima bilo koje vrste)...

    Moram priznati da je kuću puno teže održavati nego stan, pogotovo kad mi je ovako sve poluzavršeno, a kuća nije temeljito očišćena i raščišćena pa ono, zadnjih par godina. Nekad imam osjećaj kao da živim u svinjcu. ���� A još imamo posla preko glave (malo nam sve sporo ide).

    ReplyDelete
    Replies
    1. Joj jesu kuće nekako teže od stanova, a kad dugo niko nije čistio treba vremena da sve legne na svoje mesto. Sigurno će ti biti sve lakše kako vreme ide, pogotovo kad završite sa krupnim radovima.
      Na kraju će biti super, kad sve bude po vašem ukusu ali sad treba izdržati, još i sa bebom... Svaka čast!

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...