Skip to main content

Psihofizičke pripreme za selidbu u terminu prolećnog čišćenja

Ovo je mesec kada ćemo se preseliti u svoj stan! I to nakon četiri ipo godine života u trenutnom smeštaju. Što, kao i obično znači da će ova selidba verovatno biti malo teža od prethodne. A kad kažem malo, mislim ni-sama-nisam-sigurna-koliko-ali-čini-mi-se-da-smo-prošli-put-imali-tonu-stvari.

S tim u vezi, evo šta sam do sada uradila kako bih sebi olakšala ovaj mesec tranzicije sa jedne ne drugu lokaciju...


Izvršene pripreme...


Za sada smo napravili nekoliko pripremnih pred-selidbenih koraka, od kojih neke možete da uvrstite u svoje planove obzirom na to da je sezona prolećnog čišćenja uveliko u toku. 

Još u toku zime sam prošla kroz sve letnje stvari i odojila one koje želim da poklonim/pošaljem na reciklažu. I mada to možda nije tako dobro za nekoga kome znači da tu i tamo dobije po neki poklončić od mene, sa ponosom mogu da kažem da sve više stvari napušta moj dom zato što je iznošeno a ne zato što se radi o promašenoj investiciji, što je i bila suština celog ovog minimalističkog procesa i načina života. Sve u svemu, većina letnjih stvari je preživela ovu selekciju. One koje su prihvatljive za kombinovanje i u zimskim mesecima, ostale su u ormanu, dok su strogo letnje stvari otišle u jedan kofer. Ja inače ne verujem u smenjivanje zimske i letnje garderobe u ormanu, ali sam znajući da ću se preseliti pre tropskih temperatura, specijalno rasteretila svoj orman u ovom periodu.

A da nisam toliki minimalista i da imam još jedan kofer, do sad bih ga već napunila debelim džemperima i ostalim stvarima koje inače ne nosim u ovom periodu godine. Umesto toga sam započela proces selidbe/prolećnog čišćenja tako što sam odnela debele zimske jakne na hemijsko čišćenje, nakon čega sam ih ostavila u onoj njihovoj plastičnoj kesi kako bi mi bilo lakše da ih preselim bez dodatnog prljanja.

Osim odeće, pozabavila sam se i onim kategorijama koje Mari Kondo podvodi pod komono, odnosno razno. Tu sam se bacila na re-decutter nekih delova stana, sa primarnim osvtom na kuhinju i predsoblje. Verujem da će najsurovije bacanje da nastupi kad zaprvo krenemo sa konačnim pakovanjem, ali pošto se pribojavam da do tog trenutka možemo već da postanemo preumorni i previše ubijeni u pojam, u međuvremenu ću da pokušam da nam olakšam koliko god mogu ovim mini projektima. A pošto lično volim takve blog postove i na dugim blogovima, verujem da su i vama ovde zanimljivi za čitanje i gledanje, što pruža dodatnu motivaciju.

Jedna od stvari koje nikako ne želim je da u novi stan unosim nešto što je vidljivo istrošeno ili pohabano, naročito ako već imam novu stvar kojom mogu da je zamenim. Zbog toga sam odredila jednu kesu u koju usput stavljam sve predmete od kućnog tekstila koji su evidentno spremni za reciklažu, a koje sam već ranije dobila na poklon. U ovu grupaciju spadaju stari peškiri, posteljine itd, koje ću u novom prostoru zameniti novima koji su već spremni.

Najveći problem mi predstavljaju neke druge stvari koje su već dotrajale a za koje nemam zamenu. Međutim, znajući da će sigurno biti puno ljudi koji žele da mi poklone nešto za useljenje, odlučila sam da ove predmete ubacujem na svoju listu želja, jer je opšte poznato da kada vas neko pita šta vam treba, vi obično ne možete da se setite ničega. E pa meni trebaju novi jastuci i tanjiri :)

Ovo, nažalost, znači da ne možemo da se preselimo sa 100% novim stvarima, jer bi bilo suludo kupovati nove stvari koje će ljudi poželeti da nam poklone u narednih mesec-dva, posebno u ovom periodu velikih troškova.

Još jedna stvar koju smo uradili, a koja nema veze sa našim ličnim stvarima je da smo počeli sa svim sitnim popravkama i dubinskim čišćenjem koje podrazumeva napuštanje tuđeg stana, ali i prolećno čišćenje :). Na našu žalost, prvi komšija je prestao da se bavi pranjem tepiha, pa ćemo verovatno samo pozvati nekog da nam očisti nameštaj i tepihe profesionalnim usisivačima.

I konačno, počeli smo sa nabavkom nameštaja. Iako još uvek ne znamo tačan datum useljenja, saloni koji imaju sopstvenu proizvodnju prihvataju porudžbine kod kojih naknadno možete da kažete datum dostave, što nam je omogućilo da iskoristimo popuste na pojedine artikle. Kao što možete da predpostavite, na neke druge proizvode i dalje pažljivo vrebamo popuste :)

I to bi bilo to za sada, a možda nam neki od narednih ponedeljaka donese i fotke same selidbe!

Comments

  1. Citam i padne mi na pamet ona stara "ko se seli taj se ne veseli". Veliki zalogaj, zaista, ali tebi tako vrijednoj i organizovanoj ici ce to glatko. Nego, ne mogu ti docarati koliko se radujem postovima iz novog, veceg stana! Srecan prelazak!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Rado, baš mi je drago što veruješ u mene :)
      I ja se veselim novim postovima!

      Delete
  2. Sretno sa selidbom! 😊 Meni ih je bome dosta.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha, nadam se da i vi i mi nećemo morati više da se selimo :) Osim ako dobijemo na lutriji ili nešto slično :D

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...