Skip to main content

The Throwback Tag

Osećam se potpuno užasno što sam još od maja tagovana na blogu Zimzeleni cvijet  (u ovom postu) da odgovorim na pitanja iz ovog taga, a još uvek to nisam uradila. Ako ste slučajno propustili, ovaj tag je na našim prostorima zaživeo na blogu Organizirajte se, gde možete da pročitate Petrine odgovore.

Ja ću pokušati da budem iskrena i da vas ne smorim previše svojim štreberskim detinjstvom :)


1. Koje godine si rođena?

1988.

2. Da li imaš fotografije mlađe sebe? Ako imaš, pokaži ih.

Imam beskonačno mnogo fotografija, ali trenutno mogu da nađem samo ovu u elektronskom formatu :)


3. Koje serije si pratila kao mala?

Gotovo da uopšte nisam gledala TV kao mala, tako da ovo neće biti dug spisak. Znam da sam obožavala Moćne rendžere, da sam pratila domaću seriju Srećni ljudi, kao i da sam bila deo opšte ljubavi našeg naroda prema Kasandri :D

4. Šta si želela da budeš kad porasteš?

Želela sam da budem pisac. Volela bih da sam ostvarila tu želju, ali nikad nije kasno, možda se nekad okušam i u tome.

5. Koje igračke su ti bile najdraže?

Barbike i sve u vezi njih. Foteljice za Barbike koje mi je mama kupila za jednu Novu godinu. Krevet za Barbike koji mi je kuma napravila od male gajbice... A kad sam bila baš mala, velika beba lutka po imenu Bora i kolica u kojima sam ga vozila.

6. Koja je najsramotnija stvar koju si učinila kao dete?

Imam utisak da svi imaju zabavne priče o tome kako su obrukali roditelje, samo meni ništa ne pada na pamet :(

7. Navedi tri pesme koje si slušao kao dete.

Pored televizije, ni muzika mi nije bila neka ljubav u detinjstvu. Mislim da je to tako jer sam ja htela da slušam narodnjake, a moji mi nisu dali :) Bilo kako bilo, mama tvrdi da sam bila veliki fan Tajči i da sam obožavala da slušam Hajde da ludujemo ove noći.

8. Najsmešniji kostim za maskenbal?

Moj tata je bio pravi stručnjak za pravljenje najboljih maski tako da sam uvek bila na visini zadatka. Najbolji kostim koji sam ikada imala je bio kostim cveta. Moji su danima pravili kacigu po meri moje glave od žičane konstrukcije i krep papira, iz koje su izlazile ogromne latice.
Drugom prilikom je trebalo da budem obučena u papirni džak za predstavu Kesa Desa i kesa Milesa ali mojim nije bilo dovoljno da budem u džaku kao ostala deca nego su morali da naprave kostim u kombinaciji papirnog i plastičnog džaka tako da sam bila najinteresantnija kesa u predstavi. Verovatno su me sva ostala deca mrzela :)

9. Šta si čudno radila kao dete?

Nisam volela da idem napolje. Želela sam samo da budem u kući, a kad sam naučila da čitam, želela sam stalno da čitam. Čuvena je izjava moje majke 'Izađi napolje, vidiš da nema nikog'. U toj meri nisam volela da se družim.

10. Koja je najstrašnija stvar koja ti se dogodila?

Tata me je vozio na bicikli i noga mi je upala u točak i kost mi je napukla. Ali ni bicikla nije bolje prošla. točak je ostao bez par žica :)

Iiiiii, to bi bilo to :) Kad malo bolje razmislim, bila sam dosta čudno dete i kako vreme odmiče postajem sve normalnija i običnija osoba. Ali istovremeno sam i srećnija! A kakvo je bilo vaše detinjstvo?

Comments

  1. Ma nikada nije kasno za tag, oni su uvijek aktualni :)
    Baš si bila prelijepo dijete, fotogenična jako. Četiri godine mlađa - mislila sam bar 7-8 :D I ja sam željela biti pisac, ali nikad vremena za pisanje haha osim bloga i dnevnika. Možda pod stare dane :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, hvala, mama me je stalno slikala pa sam morala da budem dobar model :) Što se tiče godina, shvatiću kao kompliment, mada može biti da zvučim neozbiljno :D A za pisanje se nikad ne zna kad će inspiracija da udari!

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...