Skip to main content

Kako da zavolite sebe?

Prošle nedelje je ludilo zvano Dan zaljubljenih zaposelo naš digitalni i fizički prostor, i podstaklo me da pišem na ovu temu, mada je to nešto što odavno želim. Moram odmah da vam priznam da nisam stručnjak u ovoj oblasti, i da znam da voljenje sebe nema pozitivnu konotaciju i tradciju u našem društvu.



Ipak, mnogi od nas uviđaju da je to prvi korak ka ispunjenijem i svrsishodnijem životu, i na ovom prvom koraku, prirodno se pitamo, odakle početi. Moja razmišljanja i ideje su tu samo kao podsetnik, i nadam se da će vam biti od koristi kao prvi korak ka stvaranju boljeg odnosa sa samim sobom.


Zašto želite da stavite sebe na prvo mesto?


Pre nego što počnemo da se bavimo pitanjem kako, možda prvo treba pitati zašto. Zašto je bitno da volimo i cenimo sebe?

Mnogi ljudi su vaspitani da budu nesebični i da uvek stavljaju druge na prvo mesto, pa im ova filozofija unosi veliki nemir. Međutim, ono što je bitno da shvatimo je da je u ovom životu najbitniji i najdublji odnos koji ćemo ikada imati, upravo onaj sa samim sobom. I ukoliko je taj odnos loš i pun negativnih emocija, to će se odraziti na sve ljude oko nas. To znači da čak i ako želimo da budemo nesebični i da stavimo druge na prvo mesto, to ne čini dobro ni njima ni nama. Naprotiv, na ovaj način ne možemo da pružimo maksimum ni ljudima oko sebe.

Ukratko - ne možemo da pružimo ono što nemamo.


Prvi razlog za ljubav prema sebi je, dakle, nesebičan. Ukoliko ne želite da radite na ovome zbog sebe, radite zbog onih koje volite. Jer kada budete zavoleli sebe, mnogo ćete bolje i lepše voleti i njih.

Drugi razlog je isto nesebičan. Ljudi koji ne vole sebe baš mnogo, obično očekuju ljubav od drugih. To na prvi pogled ne zvuči logično, ali često je tako. Iz nekog razloga uvek očekujemo od drugih da prepoznaju našu vrednost i da nas vole čak iako sami sebi uskraćujemo isto to. 

Međutim, čak i kada nas neko voli u ovakvoj situaciji, to je kao da sipa ljubav u šupalj sud. U nekom trenutku nam se čini da se osećamo sigurno i voljeno, ali posle nekog vremena, ta ljubav kao da nekuda otiče i mi očekujemo od dragih osoba da nam stalno pružaju nove i nove dokaze ljubavi kako bi taj šupalj sud uvek bio pun. Ja zamišljam da je naš sud za ljubav ceo i da ne propušta kada i sami naučimo da volimo sebe. Zapravo, što manje volimo sebe, to više rupica postoji na našem sudu. A kada volimo sebe puno, sud je celovit i savršen i sva ljubav ostaje u njemu.

Šta više, ljubav se čak preliva i deli sa svima oko nas, pa se na taj način umnožava i sve nas kolektivno čini srećnijima. I zato - zakrpite barem jednu rupu na svom sudu i učinićete nešto dobro za sve oko sebe.

A treći, i možda najbitniji razlog da zavolite sebe je ipak potpuno sebičan. Bez obzira na to koliko dragih ljudi ima u vašem životu i koliko dugo se oni zadržavaju u vašoj blizini i kakvu ulogu igraju, postoji samo jedna osoba koja je uz vas u svakom trenutku, a to ste vi sami. Da imate prijatelja koji je uz vas svakog trenutka vašeg žvota, sigurno biste radili na tome da odnos sa tom osobom bude lep i harmoničan. Zašto ne biste isti princip primenili i na sebe?

Sad kada smo zaključili da je ljuba prema sebi jako bitna svar, i da svakako treba da počnete da je praktikujete, sigurno se pitate odakle da počnete. Uostalom, vi niste ni sigurni da ne volite sebe dovoljno. Možda se već i volite. Možda se ne volite, ali ne umete da odredite. Kako da prepoznate situacije u kojima grešite i kako da ih okrenete na svoju stranu?

Prepoznate nekonstruktivnu samokritiku


Većina ljudi loše reaguje na kritiku, bez obzira na to iz kog izvora dolazi i da li je konstruktivna ili ne. Ali razlika između kritike i samokritike je što smo obično mnogo strožiji i grublji prema sebi nego prema drugima.

Pokušajte da oslušnete svoje misli i da u njima pronađete neku vrstu kritike koju često upućujete sebi. Ukoliko imate poteškoća sa tim, pokušajte da se setite neke situacije u kojoj ste se jako osramotili. Kada razmišljate o tome, kakve misli vam prolaze kroz glavu? Da li pokušavate da utešite sebe ili urlate u sebi što ste došli u takvu situaciju.

Razmislite da li biste prijatelju ikada rekli nešto tako da je uradio isto što i vi? Naime, mi vrlo često govorimo sebi reči i upućujemo sebi kritike kakve nikada ne bismo ni pomislili da uputimo drugim ljudima. I to ne samo zato što smo fini i lepo vaspitani, već zato što iskreno ne mislimo da je druga osoba zaslužila tako oštru kritiku.



To znači da sebi često upućujemo vrlo nekonstruktivne negativne misli, koje nas sprečavaju da se osećamo dobro u vezi sebe. Prvi korak u ovom procesu je da počnemo da ih primećujemo i da naučimo kako da ih prepoznamo. Sledeći korak jeste da pokušamo da ih zaustavimo i zamenimo nečim konstruktivnijim i realnim. 

Na primer, ukoliko smo pali na ispitu, velika je verovatnoća da govorimo sebi kako smo glupi i kako nikada nećemo uspeti i kako je možda najbolje da napustimo studije. U  ovom trenutku je ispravno zaustaviti se i zapitati se - šta bih rekao da je moj prijatelj u ovoj situaciji. Naravno da biste prijatelju rekli da jedan neuspeh ne znači da treba da se preda, da treba samo malo više da se potrudi i da će sledeći put biti mnogo bolje. U početku ovakva uteha zvuči lažno, i iz uglova podsvesti ćete nastaviti da čujete istu negativnost kao i do sada, ali to je samo obična inercija. Kao i bilo šta drugo, pozitivan odnos prema sopstvenim manama i neuspesima, zahteva vežbu, i vi ćete vremenom uvežbati da budete bolji u tome.

Kako da budemo nežniji prema sebi?


Ponekada, kada mi baš teško pada da budem nežna prema sebi, jedino što sam u stanju da uradim je da ponavljam sebi kako je sve u redu. I naravno, znam ja vrlo dobro da nije sve u redu, i da sam mogla i morala da uradim neke stvari drugačije, ali i dalje pokušavam da uverim sebe da će na kraju, uprkos tome, sve biti u redu.



Drugi način da budete nežni prema sebi jeste da pratite svoje vrline, i sve ono u čemu ste dobri. Možete da pravite spisak svojih uspeha ili spisak stvari koje volite kod sebe. Istina je da je u početku vrlo teško i onespokojavajuće kada pravite ovakve spiskove, ali vremenom ćete početi da pronalazite i uviđate se više stvari koje spadaju u ovu kategoriju i koje ćete uvek moći da iskoristite kao kontra argument kada počnete sa negativinim pričama.

Uostalom, i za ovo nema boljeg rešenja od vežbanja.

Recite to naglas


Kada ste poslednji put stali ispred ogledala i rekli sebi 'Volim te'? Velika je verovatnoća da je odgovor na ovo pitanje nikada. Prvo, zato što je ovo malo luckasto, a drugo zato što je užasno, užasno teško.



Ipak, uradite to. I ma koliko čudno i loše se osećali nakon prvog pokušaja, nastavite da pokušavate. Kao i sve ostalo što smo ovde spomenuli, i ovo zahteva puno rada i prakse da bi dalo rezultate. Ko zna, možda vam jednog dana neće biti tako teško i neprijatno da to uradite!

A do tada, verujte da je ljubav prema sebi preduslov za sve ostale ljubavi u žitovu i da se vredi boriti za nju. Nadam se da sam vam dala malo povoda za razmišljanje i da ćete sami naći još mnogo, mnogo razloga i načina da poboljšate ovaj, najbitniji odnos u svom životu!

Comments

  1. Divan tekst i baš bi mi bilo drago da kreneš pisati postove slične tematike, naravno ako to želiš. U posljednje vrijeme čitam sve više lifestyle i motivacijskih blogova i svaki ovakav tekst mi s jedne strane pruži utjehu da nisam jedina koja ovako razmišlja, a s druge strane potiče me na neku pozitivnu promjenu. Znam da nije lako pisati o osobnim temama, ali iz iskustva ti mogu reći da ljudi rado čitaju tekstove u kojima otkrivamo malo sebe, a malo drugačije mišljenje i to jako cijene jer dopire do njihova srca.

    ReplyDelete
    Replies
    1. E pa hvala, baš mi puno znače tvoje reči. Skoro sam pročitala tvoj tekst o prvim danima sa bebom, i mogu ti reći da mislim na njega već nekoliko dana. Teško je biti iskren i otvoren na internetu ali mislim da je vredno toga ako nekom pomognemo!

      Delete
    2. Oprosti što tek sada odgovaram. Puno ti hvala na lijepim rijecima. Istina je to što kazes. Tesko je, ali se isplati ♡

      Delete
    3. Hvala tebi na iskrenosti :)

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...