Skip to main content

Poseta Segedinu i Morahalom banji

Bliži se vreme prolećnih praznika, koji su idelano vreme za uživanje u porodičnom ambijentu, ali i dobra prilika za kraće putovanje. Pre nekoliko godina sam vam predstavila dve destnacije koje su se meni učinile odličnim za prolećne praznike - Drvengrad i Krf (naročito u vreme pravoslavnog Uskrsa) i i dalje stojim iza ovih preporuka, ali ovaj put za vas imam nešto malo drugačije. U pitanju je, sad već jako poznata, banja Morahalom u Mađarskoj.

Od kad sam prvi put čula za ovu destinaciju, znala sam da treba da je posetim. Sada sam konačno ugrabila priliku za to, a svoje (pozitivno) iskustvo, danas delim ovde sa vama.




Ukoliko planirate putovanje u Morahalom, možete se odlučiti na dnevnu ili višednevnu varijantu. Sama banja (osim hotela Eliksir u kom se nalaze interesantni bazeni sa lekovitom vodom), ne pruža mnogo sadržaja, tako da mnoge turističke agencije imaju u svojoj ponudi jednodnevnu posetu banji. Ukoliko krećete iz Beograda ili nekog severnijeg mesta, ovo je sasvim realna varijanta. 

Mi smo, pak, želeli da provedemo produženi vikend na ovom putovanju, pa smo se odlučili da uplatimo i dva noćenja. Dobili smo savet da odsednemo u Segedinu, koji pruža veći izbor popodnevnih/večernjih aktivnosti od same banje. 

U skladu sa tim, preko Bookinga smo rezervisali noćenje u BL Luxus Apartman-u. 


Apartmani se nalaze na odličnoj lokaciji, u blizini centra grada, i izuzetno su čisti i uredni. Dopalo nam se i to što su jako lepo organizovani, tako da na malom prostoru imate sve, od čaše za vino, preko vadičepa (ne znam da li primećujete neki patern ovde :), preko frižidera i mikrotalasne, pa sve do malog ali fino opremljenog kupatila sa fenom za kosu, gelom za tuširanje i tako dalje. Uz to imam samo reči hvale za besplatan, a odličan wi-fi.

Jedina zamerka na ovaj smeštaj bi bila ne tako dobra izolacija među sobama, koja je nama smetala jer smo velike spavalice, a ujutru smo mogli da čujemo zvuke čišćenja iz ostalih soba.

Elem, kada smo se jednom smestili u apartman, došlo je vreme da ga napustimo i prošetamo Segedinom :) U datom trenutku vremenske prilike nisu bile tako dobre, tačnije to je bio jedan od snežnih vikenda koje smo imali početkom marta. Da li iz tog ili nekog drugog razloga, ali ulice Segedina su nam delovale prilično prazno za subotnje popodne i veče. Mi smo se u svakom slučaju lepo proveli šetajući po zimskoj idili.






Dobili smo preporuku da večeramo na mestu po imenu John Bull Pub, a tu priliku smo iskoristili da isprobamo njihov tanjir za dvoje. U pitanju je jedan od najvećih, ali i najukusnijih obroka koje sam pojela u životu, ali koji preporučujem samo ljubiteljima mesa.

(Evo opisa sa njihovog sajta: John Bull plate for 2 (Cluj style pork tenderloin roulades on skewers, oven-baked goose leg, grilled chicken breast with mozzarella and tomato, grilled smoked cheese with chives, breaded pork tenderloin stuffed with feta and ham, grilled pork chuck steak)

Nakon šetnje i večere smo se uputili nazad u apartman, svrativši usput do marketa da nabavimo hranu za doručak. Tom prilikom smo saznali 2 stvari: 1) u Segedinu retko koji market radi uveče vikendom, - pripremite se na vreme i 2) kese u prodavnici su jako skupe, ako se setite, ponesite svoj ceger.

Iiii, tu se negde završava deo priče o Segedinu, a glavna tok se polako prebacuje na samu banju Morahalom. Banja se nalazi na oko 20 kilometara od Segedina, tako da nam nije bio problem da se sledećeg dana odvezemo do nje.

Po pristizanju smo vrlo lako pronašli hotel Elixir, u okviru kog se nalazi kompleks bazena sa toplom vodom i lekovitim svojstvima. Po ulasku u kompleks, odmah smo shvatili da svi jako dobro govore srpski i engleski, tako da ne bi trebalo da bude nikakvih problema u komunikaciji.



Na ulazu smo kupili dnevnu kartu, koja iznosi oko 7 evra, i koja ne uključuje posetu saunama. Ovo je usluga koja se doplaćuje, ali je vrlo povoljna i košta negde oko evro ipo. Ovo sve možete platiti kešom ili karticom, ali je poželjno da imate kod sebe i papirni novac koji ćete dati kao depozit u zamenu za ključ od ormarića u svlačionici.

Postoje i mesta gde možete da odližite svoje stvari i da se presvučete bez ključa, ali ovako je možda praktičnije i lakše, a depozit vam na kraju svakako vrate (u pitanju je 10 evra, 1000 dinara ili 2000 forinti).

A kada konačno uđete u samu banju, presvučete se i spremite (mi smo nosili svoje papuče, peškire i bademantile, mislim da su njihovi dostupni samo gostima njihovog hotela), uživanje može da počne.

Preporučujem vam da na ulazu preuzmete mapu objekta, jer ima zaista puno bazena, a ako ste poput mene, trebaće vam dosta vremena da sve istražite i obiđete. Mapa može da vam olakša ovaj proces.

Mi smo svoje vreme proveli na nekoliko bazena. Prvo smo se kupali u unutrašnjem bazenu sa toplom, jodiranom vodom koji ima razne prskalice i masažere koji se pale u različitim trenucima. Ovaj bazen je super za opuštanje i uživanje.


Nakon toga smo se osmelili da izađemo napolje i isprobamo neki od čuvenih otvorenih bazena u kojima možete da se kupate i kada je napolju minus. Dan je bio idealan za to jer je napolju zaista bio minus. Iskustvo je bilo zaista zanimljivo i prijatno jer je voda stvarno topla i fina za brčkanje na bilo kojoj tempraturi.


Nakon ovoga smo se odmarali i plivali u najvećem bazenu (čini mi se da je duži od standardnog olimpijskog). U toku zime je ovaj bazen pokriven balonom, i mada nam nije bilo preterano toplo dok smo ležali na ležaljkama, nije nam bilo ni hladno.


Nakon ovoga smo napravili pauzu i posetili hotelski restoran, koji više liči na menzu. Uprkos ne-tako-savršenom ambijentu, i samoposlužvanju, na mene je restoran ostavio pozitivan utisak zbog ukusne ali i povoljne hrane. Dakle, ne očekujte ništa posebno, ali znajte da možete dobro i jeftino da jedete.

Nakon ručka smo se, naravno, bavili daljim izležavanjem pored bazena, i opuštanjem uz kvalitetnu beletristiku. A kada smo zaključili da smo dovoljno svarili klopu vratili smo se daljem plivanju.

U međuvremenu je napolju pao mrak, pa smo odlučili da posetimo još jedan od spoljnih bazena koji nam je delovao kao pravo mesto za večernje brčkanje.

U prvi mah je voda delovala previše toplo da bi bila prijatna, ali smo se ubrzo navikli. Ovo je još jedan od bazena u kojima je voda tamne boje, zahvaljujući jodu koji sadrži. Sam bazen ima puno prskalica, masažera, vodopada i sličnog, tako da je meni on bio omiljeno mesto za uživanje.


A na samom kraju smo se odlučili da se brčnemo i u jednom od najinteresantnijih bazena koji ima zanimljive unutrašnje tobogane. Bazen je stvarno super i ima različite sadržaje, kao i dubine vode, tako da je idealno mesto za porodične ljude, mada je naravno, ovde i najveća gužva u toku dana.


Definitivno moram da pohvalim Morholom kao odličnu destinaciju za kraće zimsko putovanje, a iskreno se nadam da ću imati priliku da odem tamo i u letnjim mesecima jer mi se čini da je to potpuno drugi doživljaj.

Nadam se da sam vas inspirisala da organizujete neko slično putovanje za sebe i svoju porodicu, a ako ostajete kod kuće u vreme praznika, želim vam da maksimalno uživate u domaćoj atmorferi. Javite mi u komentarima da li ste već isplanirali nešto lepo!

Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...