Skip to main content

Kako da budete produktivni?

Svi mi imamo na raspolaganju 24 časa u toku dana, ali ne uspevamo svi da ih iskoristimo podjednako produktivno. Ponekad nam deluje da su oko nas sve neki super ljudi koji postižu sto puta više od nas, a da smo upravo mi najneuspešniji i najnesposobniji.

Na primer, ja na ovom blogu pišem o raznim temama i idejama koje vam mogu pomoći da vam život bude lep i lak. Ali dok čitate o tome, možda vam deluje kao da treba samo da radite, radite i radite, nikad ne uzimajući ni malo vremena da se odmorite i uživate u životu. Možda vam se čini da vas stalno teram da organizujete, sređujete, čistite, štedite, učite, kupujete, čitate i ko zna šta još. Međutim, ovo je zapravo poslednja stvar koju želim bilo kome od vas, a bogami i sebi! Umesto toga, želela bih da radimo na onome što nam je bitno i da uživamo u životu u što većoj meri.

Ili, kako je to rekao neko mudriji od mene: Možete da uradite bilo šta, ali ne možete da uradite sve.




Pronađite SVOJE prioritete


Ono što zapravo treba da uradite, jeste da u moru onih stvari za koje mislite da treba da ih uradite, odlučite šta je vama zapravo bitno.

Primera radi, sa raznih strana čujete za mnoge stvari koje bi trebalo da vam budu bitne. Govore nam da treba da budemo uspešni profesionalci, dobri porodični ljudi, da uvek izgledamo fenomenalno, da nam dom odiše stilom i besprekornošću. Drugi nam govore da treba da se posvetimo svom intelektualnom i spiritualnom razvoju, ili pak da smanjimo svoje poroke i mane.

Verovatnoća da jedna osoba može da drži sve ove oblasti svog života pod savršenom kontrolom je vrlo mala. Umesto toga, pokušajte da budete iskreni prema sebi i da utvrdite šta vam je (trenutno) prioritet u životu.

Svi mi raspolažemo određenom količinom resursa koje možemo da usmerimo na jednu ili drugu stranu. Na primer, ako imate malo slobodnog novca u svom kućnom budžetu, a prioritetno vam je da izgledate besprekorno, verovatno ćete ga uložiti u posetu salonu lepote. Ukoliko vam je bitnije kako vam izgleda kuća nego vi, možda ćete tu količinu novca usmeriti da angažujete kućnu pomoćnicu.

Potpuno je isto i sa vremenom. Ukoliko imate sat vremena koje možete korisno da upotrebite, svako treba da ga upotrebi da uradi ono što mu je najbitnije. Neko će za to vreme da čisti, a neko da sređuje nokte. Sve to je stvar ličnog izbora.

Ono što je ovde problem, jeste što često dozvoljavamo da nas uvere da moramo da uradimo apsolutno SVE, da bismo imali pravo da se osećamo kao ostvarena i odrasla individua koja drži konce u svojim rukama. To na kraju dana znači da imate sat vremena na raspolaganju, a treba da obavite posao koji zahteva tri sata.

Postoji nekoliko mogućih ishoda ove situacije:

1) bićete toliko paralizovani svime što treba da uradite da na kraju nećete uraditi baš ništa 
2) pokušaćete sve da uradite na brzinu i nećete biti zadovoljni rezultatima, plus ćete se jako umoriti
3) potrošićete više vremena nego što se planirali na ove aktivnosti, tako da na kraju dana nećete imati vrmena za odmor ili nešto drugo što vam je bitno

Poenta ove priče je da treba usmeriti maksimum svoje energije na stvari koje su nam najbitnije, i odbaciti perfekcionizam u onim oblastima koje nam nisu bitne. Naravno da i te nebitne stvari moramo ponekad da radimo, ali samo u onoj meri u kojoj je nama lično to ok.

Razlikujte bitno od hitnog


Recimo da ja u ovom trenutku očekujem goste, i da mi kuća nije bas 100% uredna. U isto vreme, ovo je moje tipično vreme za rad na blogu.

U prethodnom koraku sam već utvrdila da je pisanje bloga nešto što mi je bitno. I to znači da ne želim da propustim vreme koje sam odvojila za to samo zato što se nešto hitnije isprečilo. Umesto toga, ja ću da posvetim pisanju onoliko vremena koliko mogu, a onda ću da skoknem na Petrin blog i da pročitam kako da učinim svoj stan prihvatljivim za goste u najkraćem mogućem vremenu. Ako i vas to zanima, klik na ovaj link.

Generalno, kada se desi nešto hitno, što skreće pažnju sa onoga što je bitno, zastanite na trenutak i zapitajte se šta je najgore što može da se desi ako ne odreagujem odmah na ovo? I to nereagovanje može da ima mnogo značenja. Možda ćete kao ja prosto da skratite vreme koje biste posvetili hitnom zadatku. Možda ćete da ga delegirate nekom drugom, ili da sačekate malo i vidite da li je sve to zaista toliko hitno.

Jer budimo realni, u mom životu skoro uvek postoji nešto hitnije od ovog bloga. I moja je odgovornost, i to pre svega prema sebi, pa tek onda i prema čitaocima, da pronađem vreme i način da pisanje učinim svojim prioritetom.

Šta je ono što vi želite da radite ali nikada nemate vremena za to? Pronađte prvu sledeću prazninu u svom kalendaru i zabeležite da ćete raditi na tome. Možda će nešto drugo da se ispreči i možda ćete poželeti da pomerite ovo što ste zakazali. Ipak, pokušajte da budete karakter i da ostanete pri svom rasporedu. Svaki sledeći put će biti sve lakše.

Shvatite šta vas motiviše


Mene motiviše moj bullet journal! A vas?
Pre nego što sam počela sa korišćenjem svog prvog bullet journal-a, želela sam da radim jogu pet puta nedeljno. Naravno, to je ostala pusta želja, sve dok nisam to zapisala na papir. Čak sam napravila posebnu stranicu gde sam precrtavala vežbanja koja uradim.


Nikada nećete pogoditi šta se onda desilo! Naravno, vežbala sam gotovo svaki dan jer me je motivisalo to što sam beležila napredak u svojoj sveščici.

Poenta priče je da čak i ako nešto volite da radite, nekada vam je teško da počnete sa radom. Tu dolazi na red motivacija. Meni je ova psihička motivacija prostog bojenja ili precrtavanja obavljenih zadataka vrlo često dovoljna. Vi možete da se nagradite i nečim fizičkim, na primer možete da kupite sebi neki lep poklon nakon ostvarivanja cilja, ili možete da se počastite odlaskom na neko lepo mesto. Isto tako, možete sebi da poklonite malo slobodnog vremena. Na primer, ako obavite tri najbitnija zadatka sa svoje liste, ostatak dana možete da provedete radeći nešto što stvarno želite, ili prosto odmarajući.

Uradite barem nešto čega se plašite


Zapravo, vrlo je verovatno da ste već i sami shvatili da ćete morati da uradite ovo. Još u prvom koraku, kada ste razmisljali o tome koji su vaši prioriteti, sigurno su vas uplašile neke stvari koje se nalaze na toj listi. Ako nije tako, možda ste slagali sebe dok ste smišljali svoju listu.

Stvari koje su nam bitne i prioritetne nas često plaše. To su često stvari u kojima nismo dovoljno dobri, tako da imamo strah od neuspeha, ili strah od toga šta će drugi da misle. 

Ljudski je plašiti se. To ne znači da treba da dozvolimo strahu da nas spreči u ostvarivanju ciljeva. Pokušajte uprkos strahu.


U životu se uspeh obično nalazi sa suprotne strane straha. Što više budete pokušavali, sve ćete se manje bojati i bićete sve bolji sa praksom. Vremenom ćete naučiti da se ne plašite i da hrabro radite ono što vas čini srećnima. A tada će već biti vreme da uradite nešto novo čega se plašite.

Ko zna, možda posle nekoliko uspeha, shvatite da vam strah nije neprijatelj već vodič, pa posle nekog vremena prestanete da se plašite samog straha. Moguće je da je upravo to recept za uspešan život.

A do tada, uradite bar jednu stvar van svoje zone komfora. Obećavam vam da neće biti prijatno. Ali će sigurno biti korisno!

Srećan ponedeljak! Želim vam produktivnu nedelju pred nama!

Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...