Skip to main content

Reorganizacija plakara u predsoblju

Kada smo se uselili u ovaj stan, nismo mogli da dočekamo da napravimo veliki plakar u predsoblju gde će biti smestene sve one stvari sa kojima nismo znali kuda bismo, a kojih u svakoj kući ima na pretek.
Uprkos tome, kada smo konačno nabavili taj plakar, nismo ga iskoristili na najbolji mogući način. On od starta nije bio sjajno organizovan, a vremenom sam u njega samo trpala stvari sa kojima nisam znala šta bih, pa je vremenom postao potpuno haotičan.


Kako je plakar prilično veliki, odlučila sam da poslušam jedan od saveta koje ja dajem drugima, i da krenem sa sređivanjem od onog dela koji meni najviše smeta. U pitanju je prostor koji sam u startu namenila za jakne i kapute, dok sam na dno ormana u ovom delu stavila torbe i ostale aksesoare, poput šalova, kapa i rukavica.

Delom zato što je sada kraj sezone, a delom jer sam u međuvremenu na ovo mesto strpala gomilu nepotrebnih gluposti, na početku sređivanja, ovaj prostor je izgledao kao na slici ispod.


Kao i obično, prvo što sam uradila tim povodom jeste da sve stvari izbacim napolje i da vidim šta uopšte tu imam.


Mnoge stvari koje sam pronašla, nisu pripadale ovom prostoru. Zato sam ih odmah prebacivala u ovu plastičnu kadicu, da bih što lakše mogla da ih prebacim na njihovo pravo mesto. Kad sam završila sa pražnjenjem ovog dela ormana, samo sam prošetala kroz stan sa celom kadicom i prebacila stvari tamo gde pripadaju.


U drugu kanticu sam ubacila sve što je išlo direktno u smeće.


Sve stvari sam raspoređivala na jednu od ove tri gomile (smeće, relokacija i ostajanje), i kada sam sredila prve dve (lakše), okrenula sam se stvarima koje ostaju na istom mestu. Ponovo sam se poslužila istim kadicama. U veću sam smestila kape, šalove i rukavice kojih je bilo baš puno, a u drugu razne torbice.



Bilo mi je interesantno da primetim da u odnosu na 'staru sebe' imam mnogo manje torbica jer su se mnoge stare pohabale a ja ih nikad nisam zamenila, dok u isto vreme imam i mnogo više kapa, šalova i rukavica. Ranije sam težila da imam samo po jedan primerak istih. I mada ne mogu da kažem da sam ih prethodne zime sve koristila u dovoljnoj meri, ipak mi se sve u mojoj kolekciji dovoljno dopada da bih ga i zadržala. 

A u ovom prostoru sam našla i nekoliko organizera koji su mi bili idealni za pakovanje svih ovih stvari. Korpica sa slike ispod je poslužila za pakovanje torbi i torbica.


Iskreno rečeno, ove veće torbice koristim retko ili nikada, tako da ću razmisliti da li treba da ih zadržim. Za sada imam mesta za sve, ali ako odlučim da kupim nešto novo, rešiću se neke od starih.


U istom prostoru sam pronašla i ove dve praktične kutije koje mogu da se spakuju tako da ne zauzimaju puno mesta kada su prazne. Odlučila sam da u jednu spakujem Nikoline a u drugu svoje zimske aksesoare. 


Nikoline stvari su savršeno stale, a ima i prostora da se doda još po nešto, mada on ne baš i ne koristi kape i šalove tako da za tim nema potrebe. Možda ćemo i od ovoga nešto proslediti dalje, ali ovom priliko sam se fokusirala na organizaciju, a ne na izbacivanje. 


Na kraju mi je ostala najbrojnija kategorija mojih kapa, šalova i rukavica. 


Većinu sam bez problema spakovala u kutiju:


Sa pomešanim osećanjima sam pronašla ovu gomilicu stvari koje sam napravila sa namerom da poklonim u humanitarne svrhe, i to pre dve godine. Sklonila sam ih sa namerom da napravim novu gomilicu za donacije. 


Na kraju su mi ostale stvari sa slike ispod. Njih sam intenzivno nosila ove sezone, pa sam ih ostavila napolju da bih ih oprala. Pritom mi je jasno da ovaj veliki šal ne mogu da spakujem ni u kakvu kutiju, tako da ću ga držati na vešalici. 


Dve ešarpe za prelazni period sam ostavila napolju da bi ih više nosila sa predstojećim toplim vremenom.


A sve jakne, ali i šalovi koje koristimo svakodnevno, inače se nalaze na čiviluku pored vrata. Svetlo je ovde prilično loše pa mi ne zamerite na tamnijim fotografijama.


Neke od ovih stvari koristimo na svakodnevnom nivou i jako je praktično da nam budu na dohvat ruke, ali nekima je u međuvremenu prošla sezona, pa sam odlučila da ih premestim u orman. Pre nego što sam vratila stvari nazad, obrisala sam dno ormana svojim prirodnim sredstvom na bazi sirćeta, da bi sve bilo lepo i osveženo.


Lepo raspoređene jakne su zauzele veliki deo prostora za kačenje, a ja sam ih rasporedila od najdužih ka kraćima. U principu, ispod ovih najdužih ne mogu da smestim gotovo ništa, dok ispod kraćih jaknica i sakoa mogu da organizujem gore opisane aksesoare.






Tako je dno ormana nakon sređivanja izgledalo kao na slici ispod. Svi organizeri su uredno poređani i sve je na dohvat ruke. Na kraju sam odlučila i da zadržim dve prazne kutije od cipela koje se sve vreme tu motaju, jer planiram skoro organizovanje cipelarnika. Ako im tada ne nađem namenu, verovatno će biti izbačene.


Čiviluk u predsoblju sada izgleda manje pretrpano, a stvari koje su nam potrebne su nam lakše dostupne.


Za sam kraj, evo kako je ovaj prostor izgledao pre i posle sređivanja:


Ja sam zadovoljna, i samo se nadam da će ovakvo stanje potrajati.

Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...