Skip to main content

Organizacija plastičnih kutija za hranu

U poslednje vreme smo počeli da pratimo donekle komplikovan režim ishrane, koji podrazumeva veći broj manjih obroka. Ovo je super za naše zdravlje i blagostanje, ali zahteva mnogo vremena i organizacije vezane za nabavku, pripremu i pakovanje hrane.

Kako oboje radimo standardno radno vreme, veliki deo ove hrane jedemo na poslu. To znači da moramo da raspolažemo i velikom količinom kutija za hranu. U naslovu sam navela da se radi o plastičnim kutijama, i mada su staklene mnogo bolji izbor, mi se i dalje držimo plastike jer barem deo puta do posla prelazimo u gradskom prevozu. Ovako izbegavamo da vucaramo nepotreban teret, a hranu podgrevamo u posuđu koje imamo u kancelariji, a ne u plastici.

Sad kada smo to razjasnili, možemo da pređemo na stvar, odnosno organizaciju...


Kao i obično, na ovom blogu dobijate necenzurisane fotografije početnog stanja, pa vas molim da me ne osuđujete :) Pre svega vam predstavljam fioku gde smo odlučili da smestimo kutije. Kada smo napravili kuhinju, u nju sam smestila razne ređe korišćene stvari, što je bilo potpuno pogrešno jer su fioke jedan od najkorisnijih organizera, pa ih treba efikasno upotrebljavati.


Obzirom na to, odlučila sam da većinu ovih stvari sa slike relociram. Osim mesoreznice. Ona se u našoj kući, na opštu radost, često koristi.

Sa druge strane, kutije za hranu su se do sada nalazile na najvišoj polici naše mini ostave, gde su bile nepristupačne i u večitom neredu. Na slici ispod je samo deo tih kutija koje su se u datom momentu tu zatekle, dok je velika većina u datom trenutku bila na pranju i sušenju, a neke nisu bile donete sa posla.


Izvadila sam sve kutije iz gornjeg prostora i stavila ih na pult, a zatim sam im dodala sve one koje su bile sveže oprane. To je rezultiralo sledećom situacijom:


Znam da je mnogo ekonomičnije što se tiče prostora da prosto stavimo veće kutije u manje, ali meni se to rešenje nikada nije dopadalo, kao ni ideja da se poklopci čuvaju odvojeno od samih kutija. Nekako bi mi to uvek rezultovalo većim neredom. Zato sam odlučila da kutije držim poklopljene i grupisane po veličini.

Upotrebila sam dve kartonske kutije i jednu plastičnu, da grupišem kutije slične veličine zajedno. Takođe sam ih poređala vertikalno tako da prostor bude maksimalno iskorišćen.


Najveće kutije koje imam sam smestila u jednu kutiju. U trenuku sređivanja, imala sam u kući samo ovu jednu sa zelenim poklopcem, i nekoliko kutija od sladoleda. Kako su sve kutije od sladoleda iste veličine, napravila sam izuzetak i spakovala ih jednu u drugu, zajedno sa poklopcima.


Kutije srednje veličine sam smestila u odvojenu plastičnu kutiju.


Visoke kutije sam smestila sa strane, a najmanje sam takođe spakovala jednu u drugu i grupisala u jednu kutiju za sladoled.


Ovaj sistem za sada lepo funkcioniše, mada se radi o prostoru koji koristimo više puta dnevno i gde držimo stvarno veliku količinu stvari, a sadržaj fioke se vrlo često menja jer stalno nosimo na posao različite kutije. Nadam se da će sistem biti dovoljno fleksibilan da nam omogući da ga koristimo onako kako nama odgovara, a da opet ostane koliko toliko uredan i organizovan.

Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...