Skip to main content

Plakar u predsoblju - leva polovina

Sigurna sam da ste se uželeli našeg nesređenog plakara i svih izazova koje isti predstavlja za mene. Zbog toga vam danas predstavljam njegov najgori deo. 

Sam plakar ima dva krila sa šipkom za kačenje odeće, ali nam je za sada sasvim dovoljna jedna polovina da okačimo sve što trenutno koristimo. Iz tog razloga je druga polovina vremenom postala prostor gde ubacujemo sve što nema neki bolji dom.


Uprkos mom trudu da održim ovaj prostor u kakvom-takvom stanju urednosti, isti je na početku sređivanja izgledao ovako.



Kao što vidite, stvari su stvorile jednu klasičnu planinu haosa u kojoj ništa nisam mogla da pronađem, a iskreno nisam imala ni predstavu šta se sve tu nalazi. Naravno, morala sam da iznesem sve ove stvari napolje kako bih videla čime raspolažem.


Na slici iznad je gomila stvari, od kojih mnoge nisam upotrebila ni videla od selidbe u ovaj stan koja se desila pre dve godine. Iskreno govoreći, verovatno je bilo glupo od mene što se istih nisam rešila još u to vreme. Ali dobro - bolje ikad nego nikad.

Na slici ispod se nalazi kutija u kojoj sam preselila mnoge od tih istih stvari, a sada sam odlučila da neću prestati sa sređivanjem dok je ne napunim suvišnim stvarima.


Ovaj zadatak se pokazao kao lak i ubrzo je kutija bila prepuna starih stvari za reciklažu koje smo, naravno, odneli u H&M.


Pronašla sam i nekoliko stvari koje su otišle pravo u smeće.


Preostale stvari sam rasporedila u nekoliko kategorija, kao što možete da vidite na slici ispod, a zatim sam počela da ih raspoređujem po stanu jer sam za neke u međuvremenu pronašla pravo mesto.


Odvojila sam nekoliko stvari za poklone/donacije (neke od njih su već u svom novom domu).


Takođe sam odvojila i neke od stvari koje za mene imaju sentimentalnu vrednost i smestila ih na isto mesto kao i uspomene iz ovog posta.


A radi lakše organizacije, semetila sam ih u ovu platnenu vrećicu.


Naravno, očistila sam plakar kako bih vratila preostale stvari u čist prostor.


Prvo sam napunila i spakovala 2 velike kese za H&M koje su mi zauzele solidan prostor u ovom delu plakara.


Ali to mi nije mnogo smetalo jer sam znala da će iste uskoro napustiti moj dom.


Pored njih sam smestila preostale stvari. U pitanju su nove stvari, poput posteljina, peškira itd koje sam dobila na poklon i koje planiram da počnem da koristim kada izbacim neke od starihih stvari ovog tipa. 


A za kraj, evo kako je sve to izgledalo na kraju.


Mnogo bolje nego na početku, zar ne? Uz to je očigledno da će veliki deo prostora biti oslobođen izbacivanjem kesa za reciklažu, kao i da su preostale stvari mnogo preglednije.

U budućnosti bih želela da bolje organizujem ovaj prostor tako što ću možda da ubacim neke police kako bih mogla bolje da pakujem stvari. Volela bih da on služi u nekoliko svrha, a pre svega da ovde mogu da odlažem stvari za donacije i reciklažu kako budem nailazila na njih. Nravno, nadam se da ću ubuduće biti ažurnija u tome te da neću imati gomilu kesa, već da ću se sistematski rešavati nepotrebnih stvari.

Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...