Skip to main content

Plakar u predsoblju - polica sa zalihama

Neki projekti umeju da budu toliko veliki i demorališući da nam deluje da ih nikada nećemo završiti. Ovo često vodi do toga da se ne usuđujemo ni da započnemo. Ali kadac se konačno usudimo, obično shvatimo da nam treba mnogo manje vremena i energije nego što smo na početku mislili. Znam da sam već pomalo dosadna sa svojim projektom plakara u predsoblju, ali sam zaista srećna što konačno nešto radim po ovom pitanju i što ostvarujem spor ali neprekidan napredak. Danas je na redu još jedna polica kojoj je bio preko potreban mali update.


Kao što većina vas zna, ja sam pristalica dobre uštede i uvek volim da kupim više stvari ako mogu da ih nabavim povoljno. Zbog toga cu svom domu uvek imam neki prostor koji je namenjen zalihama svega i svačega što sam kupila. Međutim, između nekoliko većih nabavki, to ume da postane prilično haotično. Početno stanje možete da vidite na slici ispod, a ono je bilo posebno neprihvatljivo jer se suprug spremao za posetu Mađarskoj gde obično obnavljamo zalihe, tako da je trebalo napraviti i dodatnog prostora.



E sad, ne znam za vaše mame i njihove omiljene poklone, ali u našoj kući muž i ja uvek dobijamo čarape i veš od naših mama. A pošto nam ne treba baš sve što dobijemo istog trenutka, i te stvarčice često za početak stavljam na ovu policu sa zalihama pa uzimam po potrebi. A kako je polica bila nesređena, samo sam trpala na već postojeći nered pa i nisam videla čime tačno raspolažem.  


Sada sam odlučila da sve ove stvari spakujem u jednu kutiju za cipele tako da mogu da ih lepo organizujem ali i da vizuelno ne prave haos na polici. Pored toga, na ovako zatvorenu i spakovanu kutiju mogu da ređam i druge stvari.


Zatim sam izvadila svu kozmetiku i malo je prerasporedila. Sve proizvode koji su novi i neraspakovani sam ubacila u jednu kutiju.



A sve što je načeto u drugu.


Sve čemu je istekao rok ili ne planiram više da koristim sam bacila ili reciklirala...



A odvojila sam i nekoliko stvari koje ne pripadaju ovde. Zaboravila sam da slikam i nekoliko proizvoda koje sam donirala jer nama ne odgovaraju.


Na kraju sam ovako organizovala policu. Na kutiju sa početka sam poređala neke sezonske stvari, poput parfema koje trenutno ne koristimo svakodnevno. Levo od toga sam smestila kutiju sa neotvorenim prozivodima, dok sam one otvorene koje treba potrošiti ili baciti ako se ne potroše, stavila u prvi plan. Nove četkice za zube i brijače sam stavila u plastičnu čašu jer mi tako deluju mnogo organizovanije i puno bolje vidim čime raspolažem.


A kad sam se već bavila ovim delom plakara, pregledala sam i nekolikostvari koje se nalaze iznad, gde je uglavnom odeća koja se nosi napolje.


Odlučila sam da oslobodim malo prostora donirajući jedan duks i kardigan koje nisam dugo nosila.


Evo kako ovaj ceo segment izgleda nakon još jedne uspešno sređene police...  


A evo i kako izgleda nakon nabavke koja je usledila:


Sviđa mi se što su proizvodi koji malo duže stoje spakovani u kutiju, pa znamo kojim redom treba da trošimo ove zalihe.

Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...