Skip to main content

Komari metod: I kategorija - Odeća: V podkategorija - Modni dodaci

Zdravo svima. Pred vama je moj peti zadatak iz oblasti odeća. U pitanju su modni dodaci. Mislim da je ova kategorija vrlo lična za svakoga i da ćete se verovatno iznenaditi koliko sam ja skromna u ovom pogledu. Ovaj post će se baviti mojim torbama, kao i kapama, šalovima i rukavicama. Takođe imam i jedan kaiš, ali njega sam samo ostavila tu gde jeste.
Pa, da počnemo...

Zimska oprema

Kape, šalovi i rukavice su jedna od oblasti koju već duže vreme držim na minimumu. Naime, odavno sam shvatila da nisam osoba koja će te stvari svaki dan uklapati prema trenutnom stajlingu i raspoloženju, tako da zima obično dođe i prođe a ja iz svake kategorije upotrebim jedan ili dva komada. Ali evo kako je to izgledalo na početku.

Sve kape, šalovi i rukavice



Ešarpe

Svako ko me zna će vam reći da ja nisam neki ljubitelj različitih vrsta marama, ešarpi ni tankih šalova. Da li sam to bila u srednjoj školi? Sigurno. Ali danas? Ne. Ipak, kada pogledam ovu sliku iznad, ne samo da vidim nekoliko marama, već vidim i nekoliko stvari koje su krpe. Bukvalno, ostaci materijala koje sam ja nekad ponosno nosila oko vrata. Možda pre jedno 5 godina. Ipak, eto njih danas sa nama. Mislim da je razlog zašto su one i dalje tu, taj što mi je bilo žao da ih bacim, a definitivno nisu upotrebljive ni za koga. I tako sam ih ja čuvala.
Srećom po mene, saznala sam da se stari tekstil može rečiklirati u H&M-u, tako da je ova moralna problematika rešena.
Nakon sprovedene selekcije, evo marama kojima sam rekla zbogom. Na levoj strani su stvari za poklon (i sve već imaju nove vlasnike!), a na desnoj su gorespomenute krpe, koje su poslate na reciklažu. 

Ešarpe koje ne ostaju


Što se kapa, šalova i rukavica tiče, odlučila sam da odustanem od jednog kačketa i jednih rukavica, koje su zaista pošteno odslužile svoje.


Kape i rukavice, ne i možda

Kao što vidite na slici iznad, sa leve strane su stvari koje su definitivno otišle. Sa desne strane su dve kape koje sam za sada zadržala. Siva kapa je ok, ali pomalo prestaje da se uklapa u moj trenutni stil. Zeleno-roze kapu sam ja svojeručno napravila i malo mi je velika. Planiram da je suzim, mada mi se ne sviđa što se ne slaže sa mojom zimskom jaknom. Za tanje kapute je dobra, ali za baš hladne dane planiram da napravim neku novu kapicu u neutralnim tonovima, koja će da zameni ovu sivu.

A evo i pogleda na sve ono što nam je na kraju ostalo:


Krajnji rezultat

Ostala su mi dva šala, i oba su veoma topla. Ljubičasti se super slaže uz moje kapute, a narandžasti mi najviše odgovara uz zimsku jaknu. Pored dve kape o kojima sam gore pisala, imam i jedan kačket. Rukavice koje vidite na gornjoj slici su ostale uglavnom zato što sam ih ja pravila. Iskreno, nemaju neku veliku praktičnu svrhu jer sam bila početnik u heklanju kada sam ih napravila, pa su više lepe nego tople. Zadržala sam ih kao modni detalj za jesenje dane.

I naravno, na kraju sam sve ovo spakovala u jednu kutiju. Verovali ili ne, u toj kutiji su do sada bile samo ešarpe (koje nisam nosila).

Sve zimske stvarčice na okupu

Na samom početku možete videti i jedinu maramu koja mi je ostala. Ona je roze i ima tufnice što me čini veoma srećnom. Posebno iz razloga što sam veliki fan sivih džempera, koje volim da razbijem sa malo boje. To ide do te mere da se nekad obučem za posao, stavim ovu maramu, obučem jaknu, pa preko stavim neki od toplijih šalova. Radi li to još neko? Verovatno ne. 
U svakom slučaju, mislim da su rezultati u ovoj kategoriji super. Ono što je sigurno, to je da će mi svakako trebati dobre, tople rukavice, koje ću skoro sigurno da kupim, ali i da ću napraviti sebi neku novu kapicu koju ću, naravno, podeliti sa vama.

Torbe

Kao što već pretpostavljate, ja i nisam klasična žena kada su u pitanju torbe. To će reći da ih imam u umerenom broju. Evo i slikovitog prikaza.

Sve torbe

Kao i većina ljudi, ja torbe delim na one veće i praktičnije, i na one manje koje se ne koriste svakog dana. Iz obe te kategorije, izdvojila sam nekoliko koje me ne čine srećnom, i te dve grupe podelila na torbice koje prosto moraju da se bace, i one koje se mogu pokloniti.

One su završile svoj vek

Torbice za poklon

Odlučila sam da se oprostim od pet torbica. Dve su nažalost, bile u jako lošem stanju, a tri su još uvek upotrebljive i pokušaću da ih poklonim. A evo i šta mi je ostalo.

Torbice

Veće torbe

Iz kategorije torbica, za sada sam zadržala tri komada. Crni novčanik-torbicu koji je vrlo praktičan i elegantan za neke prilike, jednu crvenu torbicu, uz koju imam prikladne cipele, i šarenu torbicu za koju verujem da je predviđena da bude neseser, ali meni odgovara u nekim opuštenim varijantama.
Od veliki torbi, zadržala sam dve. Crna torba je super praktična, sa finim pregradama i džepovima, ali se sećam da sam imala problem da je lako zakopčam. Iz nekog razloga, to nije bio slučaj na dan selekcije, tako da je ostala. Bež torba iza nje je više sportska varijanta, koja isto tako ima dosta pregrada i praktična je kao ručni prtljag na putovanjima.
Ono što mi fali je veća letnja (čitaj - platnena) torba, koju bih nosila svakodnevno. Umesto toga, u poslednje vreme me možete videti sa mojom torbicom sa male mature. I, premda je jako volim, njeno vreme je nažalost prošlo, tako da je to jedina stvar koju ću kupiti u ovoj kategoriji. Do tada, nosim ovo:

Vreme je za penziju

Nadam se da ću uskoro moći da se pohvalim nekom novom torbicom, a do tada nastavjam sa svojom misijom izbacivanja.






















Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...