Skip to main content

Kuvanje za zamrzivač - Grašak i boranija sa belim mesom

Pre nekog vremena, podelila sam sa vama svoje maratonsko kuvanje jela od mlevenog mesa koja sam zatim zamrzla, u ovom postu. Nakon što je ova akcija uspela, a zamrzivač se malo ispraznio, došao je red na jela sa piletinom.


Rekapitulacija prvog kuvanja


Na početku, želim da podelim sa vama utiske iz prvog pokušaja. Kako i moj suprug i ja često nosimo ručak na posao, bilo nam je veliko olakšanje da uveče samo izvadimo kutijicu sa hranom i da je ponesemo sa sobom. Na početku smo imali sledeće obroke:

Bolonjeze sos, uz koji bismo samo dodali testeninu. Nažalost, bilo je sosa za samo dva obroka i to se brzo pojelo.

Lazanje, koje su se takođe brzo pojele, iako ih je bilo u zaista velikim količinama. Slobodno mogu da kažem da su mi lazanje ispale odlično, i to je verovatno i razlog zašto je šest kutijica planulo. Pored toga, lazanje smo jeli i prva dva dana nakon masovnog kuvanja, jer nije bilo više mesta za zamrzavanje.

Musaka sa tikvicama se pojela u solidnoj meri -  četiri od šest porcija. Ipak, primetili smo da su porcije nedovoljne, tako da će sledeći put sigurno biti veće.

Bilo kako bilo, ova tri jela ću sigurno praviti ponovo u narednih nedelju ili dve.

Pored ovoga, pravila sam još dva jela, ćufte i punjene paprike.

Paprike mi nažalost nisu ispale sjajno, i u potpunosti preuzimam odgovornost za to. Uglavnom iz tog razloga, ostalo nam je još pet porcija od početnih sedam. Ipak, nadam se da će se uskoro pojesti, i da ću ih sledeći put bolje spremiti.

U vezi sa ćuftama, moram da kažem da su one ispale odlično. Razlog zašto nisu pojedene je delimično taj što sam zaboravila na njih, a delimično su krive i bakice koje prodaju kuvanu hranu blizu mog posla. Plan je bio da uz ćufte dokupim i malo krompir pirea kod njih, međutim one nisu radile u poslednje vreme. Sada su opet proradile, tako da će se situacija sa ćuftama uskoro promeniti.

Grašak i boranija


A sada, da pređemo na današnji poduhvat. Grašak i boranija sa mesom. Odlučila sam da od oba jela napravim našu duplu uobičajenu porciju. Mi obično za jedan ručak pojedemo jednu ili 2/3 kese zamrznutog povrća uz oko 300gr mesa. Ovog puta sam spremila po dve kese povrća i oko 1200 grama mesa. Evo i slike spremnih sastojaka.

Sastojci za kuvanje

Nakon što je sve bilo spremno, prvo sam izdinstala luk i šargarepu u velikom voku.

Izdinstani luk i šargarepa

Zatim sam im dodala piletinu iseckanu na kockice, i izdinstala i nju.

Izdinstana piletina

Podelila sam ove sastojke u četiri šerpe, a zatim u svaku ubacila po jednu kesu povrća.


Sve šerpe su spremne

Dodala sam dovoljno vode da prekrije povrće i sve to pomešala.

Ručkovi se krčkaju

A onda sam oprala sudove i sela da napišem ovaj post. Možete i da vidite kako je malo sudova isprljano, a koliko hrane ćemo imati.

Oprani sudovi

Na kraju je, naravno, sva hrana spakovana u kutijice i ostavljena da se ohladi pre zamrzavanja.


Spremne porcije

I sređena kuhinja

Nadam se da sam vas inspirisala da i sami probate ovako nešto, i da barem malo olakšate sebi svakodnevne obaveze, ali da pritom nastavite da jedete zdravu, domaću hranu.

Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...