Skip to main content

Komari metod: I kategorija - Odeća: IX podkategorija - Obuća

Konačno je došao i taj dan. Poslednji post u prvoj kategoriji konmari procesa. Obuća. Kada bih vam pričala svoju sagu o bacanju obuće, to bi verovatno potrajalo. Jer je u pitanju proces koji je trajao godinama. I godinama.

Sigurno bih vam rekla i da sam ja jedna od onih žena koja krene u šoping da kupi udobne cipele za svaki dan, a vrati se sa potpuno nefunkcionalnim i neuklopivim parom visokih potpetica. I onda na posao ide u patikama. Sigurno bih vam rekla da sam pri prvom sređivanju izbacila četiri para čizama. Ali da sam ipak uspela da zadržim jedne koje nikad nakon toga nisam obula. Njih sam poklonila četiri godine kasnije. To je bilo pre par meseci.

I ipak, nakon svega toga, naš ormarić za obuću izgleda kao na donjoj slici. Neuredno.



Sva naša obuća

Iskrena da budem, osećala sam se vrlo nemoćno na početku ovog zadatka. Iznela sam sve stvari napolje, ali nisam znala šta dalje sa njima. Gledala sam ih i uporno mislila 'ne znam, ne znam, ne znam'. A onda sam rekla sebi: 'Sofija, saberi se. Da li te čini srećnom, ili ne?'. I počela sam da uzimam stvari redom. 'Da, ne, ne, da, ne, ne, ne...'


Sve cipele na podu

Očistila sam ormarić i počela da vraćam odabrane stvari unutra. Uzela sam nekoliko kesa i u njih ubacila stvari koje nisu bile u dovoljno dobrom stanju da se nekom poklone. Izdvojila sam i dva-tri para za poklon.

I vrlo brzo, zahvaljujući tom jednom jednostavnom pitanju, uspela sam da donesem odluku i da zadržim samo stvari koje nosim i koje volim. Ponekad se previše trudim da ista stvar zadovolji oba kriterijuma. Ovog puta sam dozvolila sebi da volim svoje visoke štikle i da ih obučem samo par puta godišnje, ako i toliko. Dozvolila sam sebi i da nekim stvarima kažem 'dosta je bilo'. Dosta odlazaka obućaru, dosta grčeva i žuljeva. To me ne čini srećnom. I tako sam završila sa punim kesama na slici ispod. U nekima od njih su neupotrebljive cipele, a u nekima prosto raznorazno đubre koje se tu nakupilo. Ali sada je otišo iz moje kuće.



Dosta je bilo

A evo i jedne sličice posle sređivanja.


Sređen ormarić

Comments

Popular posts from this blog

Srećan Uskrs uz moj 100-ti post i PRVO darivanje!!!

Iako znam da su mnogi čitaoci hrišćanske veoispovesti već imali prilike da izlupaju svoja šarena jaja, mi koji praznike slavimo po julijanskom kalendaru, tek smo se 'bacili' na ovu aktivnost. Uzevši u obzir nesrećni splet datuma, po kojem je Uskrs ove godine pao na 1. maj, sigurna sam da su mnogi od vas i dalje iscrpljeni od jučerašnjeg uranka/porodičnog praznika. Uprkos tome, ja ne odustajem od svog ritma objavljivanja, i ponovo obeležavam prostu činjenicu da smo dogurali do još jednog ponedeljka, novim postom na ovom blogu. ( Biću potpuno iskrena sa vama i priznacu vam da u trenutku dok ovo pišem, moj kalendar obznanjuje da je danas 17. april. Ne može mi se vervati da ću zasukati rukave i proaći snage da vam se obratim kako dolikuje u toku praznika. )

Dvogodišnjica bloga!

Dragi moji i drage moje, prosto mi je neverovatno da je prošlo već više od dve godine od kako sam odlučila da se posvetim pisanju na ovom ovde mestu. Mogu vam reći da sam u tom trenutku mogla samo da se nadam da ću za dve godine da imam ovakav utisak postignuća i zadovoljstva kada je sam blog u pitanju. Moju početnu misiju i viziju možete da pročitate u prvom postu koji sam napisala, a koji se zove Krivudavi put ka minimalizmu . Ideja je bila jednostavna - isprobati konmari metodu i videti da li je ona konačno i univerzalno rešenje svih naših problema. U nedeljama i mesecima koje su usledile, bavila sam se sređivanjem, bacanjem i poklanjanjem, a pre svega menjanjem stavova i navika.

Koja je sličnost između morskog praseta i žene inženjera?

Svi znamo kako se ovaj vic završava. Ono što možda ne znamo je da seksistički pristup nekim zanimanjima nije smešan. Umesto toga, on dovodi do negativnih posledica po čitavo globalno društvo. Samo u Srbiji danas, postoji manjak od 10 000 programera. Na svetskom tržistu rada, ovaj broj se meri milionima. Ta činjenica je loša na toliko mnogo različitih nivoa, da bi se o tome mogla napisati čitava knjiga. A jedan od razloga iz kog ja to vidim kao loše, je brzina tehnološkog napretka i sve dobre stvari koje bi mogle da proizađu iz toga. Nedostatak zaposlenih uzrokuje sporiji razvoj. Razvoj od kojeg bismo svi mi mogli da imamo koristi.

Balans

Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje. A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka. 

Stan update - Dokle smo stigli sa nameštanjem stana!

Ne mogu da verujem da je prošlo gotovo četiri meseca od kako smo se uselili! Ne moju radost, novi prostor i dalje odiše šarmom i uzbudljivošću nečeg novog i daje mi utisak kao da sam na nekoj interesantnoj lokaciji, a ne u svom standardnom prebivalištu. Tužna sam što to neće biti zauvek tako, jer stvarno volim taj osećaj. Sa druge strane, ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo od kada sam vam poslednji put pokazala dokle smo stigli sa uređivanjem prostora. Ako biste da se podsetite, bacite pogled na postove Ko se seli, taj se ne veseli i Preliminarna tura kroz stan . Sigurna sam da ćete moći da uočite napredak u današnjem postu :)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...